Anton Pavlovič Čehov: Genij koji je zasjao iz potrebe

29. 01. 2015.
 Lekcije o umjetnosti – umjetnost sama za sebe

Došavši na probu kazališnog komada „Galeb“ u jednom od Moskovskih kazališta, Čehov je naišao na neobičnu scenu: prizori i činovi njegovog djela zaživjeli su usred kreketanja žaba, zrikanja zrikavaca i ponekog laveža pasa. Kada je u čudu upitao kakvi su to zvukovi, od redatelja je dobio odgovor – to su „elementi stvarnosti“.

Redatelj i glumačka ekipa tada su dobili lekciju o umjetnosti i jedinu ideologiju koje se Čehov držao u svojem stvaralaštvu:  „Kramski“, rekao je Anton Pavlovič, „ima sliku na kojoj su prekrasno prikazana lica. Što bi se dogodilo da na jednom od lica izrežemo naslikani nos i stavimo živi? Nos je stvaran, no slika je svejedno pokvarena... Pozornica u sebi odražava kvintesenciju života, ne treba na nju dodavati nešto što bi bilo suvišno“ .

Nijanse, suptilnost i odmjerenost pratile su Čehova u njegovim djelima koja su stajala sama za sebe – bez ideologije, bez politike, samo čista književnost koja je sama sebi svrha. Ispod te odmjerene i stilski do savršenstva dotjerane površine otkriva nam se u svoj svojoj slavi ljudska priroda i sve mane i poroci ljudskog društva.

Čehov kao „najveći kritičar ljudske gluposti i prosječnosti“

Čehov, autor drama kao što su „Tri sestre“, „Ujak Vanja“ i „Galeb“, bio je i majstor kratkih priča u kojima je u svakodnevnim situacijama i životnim sitnicama otkrivao iznova najveće ljudske tragedije. U svakoj pripovijetci ovog velikog ruskog autora, kroz djela prosječnog čovjeka, otkriva nam se dubina bijede i banalnosti malograđanskog života.

Kao kritičar tadašnjeg društva Čehov nikada nije nastupao glasno niti izravno. Svoja djela je koncipirao kao mala zrcala i nadao se da će svjetina, ugledavši svoj odraz, sama spoznati sve ono što je autor htio reći.

Genij koji je zasjao iz potrebe

Od kritičara i promatrača društva do genijalnog pisca – cijeli je ovaj put Čehov prošao zbog očajne financijske situacije. Cijeloga života Anton Pavlovič bio je zapravo – liječnik! No kako nikada nije službeno dobio liječničku diplomu, Čehov je financijsku sigurnost potražio u književnosti. Ugovor s izdavačkom kućom, a kasnije i kazalištima, financijski su osigurale Čehova i njegovu obitelj, stoga je književnosti pristupao poput pravog profesionalca: treba raditi naporno i isporučiti kvalitetan proizvod.

A mjesto u povijesti ruske i svjetske književnosti i aktualnost djela čak čitavo stoljeće nakon smrti pokazale su da se u njegovom slučaju ovakav pristup književnosti sasvim isplatio.

 

 Izvori:
http://hr.rbth.com/arts/2014/02/15/anton_cehov_genij_izdavackih_ugovora_25433.html
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2012/12/13/anton-pavlovic-cehov-madionicar-kratke-price-i-novele/