Svaki jezik je važan

21. 02. 2015.
Međunarodni dan materinskog jezika
Obilježavamo Međunarodni dan materinskog jezika. Ovaj dan podsjeća nas na obvezu čuvanja vlastitog materinjeg jezika koji je dio svjetske jezične raznolikosti.

Materinji ili materinski jezik je prvi jezik koji osoba nauči u vlastitoj obitelji. Njime uči formirati i izražavati mišljenje, svoje misli i emocije. Njime se najbolje služimo jer je usađen u nas od početka našeg života. Poznavanje materinjeg jezika pomaže poznavanju ostalih jezika.

UNESCO je 1999. donio odluku o proglašenju 21 veljače Međunarodnim danom materinskog jezika s ciljem obveze očuvanja vlastitog jezika i jezične raznolikosti na globalnoj razini.

Svaki jezik je važan. Jezik je dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i različitosti. Jezikom komuniciramo, prenosimo društvene vrijednosti, utječemo na gospodarski razvoj. Dominantni jezici (engleski, francuski, španjolski i kineski) sve više ulaze u pore društvenog, gospodarskog, kulturnog i javnog života i potiskuju manjinske jezike. Istraživanja pokazuju kako manjinskim jezicima prijeti izumiranje. Tome pridonose svjetski obrazovni sustavi i internet.

 Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti, pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji, navodi UNESCO, ističući svoju presudnu ulogu u promicanju normativnih i provedbenih strategija i aktivnosti u očuvanju jezika. Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, ističe UNESCO, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim karakteristikama.

Na Međunarodni dan materinskog jezika moramo se zapitati: koliko čuvam svoj materinji jezik? Koliko sam ravnodušan prema njemu? Koliko se služim tuđicama umjesto hrvatskim riječima? Koliko sam svjestan jezičnog bogatstva koje imam?

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u svojem fondu čuva brojna djela koja su ujedno i spomenici hrvatskoga jezičnog razvoja. U Zbirci rukopisa i starih knjiga pohranjen je rječnik Šibenčanina Fausta Vrančića, koji stoji na samim počecima hrvatske leksikografije: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae, iz 1595. U istoj se Zbirci nalazi i prva hrvatska gramatika, djelo isusovca Bartola Kašića: Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604. Prva pravopisna rješenja javljaju se u slovopisnom priručniku Nauk sa piisati dobro latinskiema slovima rieci yesika slovinskoga koyiemse Dvbrovcani i sva Dalmatia kakko vlastitiem svoyjem yesikom sluscij, Rajmunda Džamanjića iz 1639., koji se također se čuva u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK. Njegov je dio i pravopis Ljudevita Gaja iz 1830. godine: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa. Uz te i brojne druge naslove iz svoje riznice, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu s pravom se može zvati i čuvaricom hrvatskoga jezika, pismenosti i kulture.

Stoga Međunarodni dan materinskoga jezika ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.


Izvor:
http://www.nsk.hr/medjunarodni-dan-materinskog-jezika/
http://www.skole.hr/veliki-odmor/kalendar?news_id=125