Mato Lovrak

13. 03. 2015.
Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.


Kada bismo pitali sad već odraslu djecu, po kojem romanu pamte svoje djetinjstvo, jedan od odgovora sigurno bi bio roman Vlak u snijegu. Riječ je o jednom od najboljih i najpriznatijih djela Mate Lovraka koji nas rado vraća u dane djetinjstva.


Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. u Velikom Grđevcu pokraj Bjelovara. Ponavljao je jednu godinu u nižoj bjelovarskoj gimnaziji zbog negativne ocjene iz Hrvatskoga jezika. Loša ocjena nije utjecala na njegovo daljnje obrazovanje. Završio je učiteljsku školu u Zagrebu, radio je kao učitelj u selima i gradovima sjeverozapadne Hrvatske punih 35 godina. Počeo je pisati između dvaju svjetskih ratova razvijajući se u stilu realizma koji je tada bio zastupljen u hrvatskoj književnosti.

Lovrak je 1933. objavio dva romana: Djeca Velikog Sela, kasnije nazvan Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice. Glavni likovi njegovih romana su djeca iz seoske sredine.

U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dječjega svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model romana kakav najmlađi i danas rado čitaju (NSK).

Njegova ostala djela su: Neprijatelj br. 1, Divlji dječak, Devetorica Hrabrih, Dječak konzul, Sretna Zemlja i dr. Lovrak se smatra piscem hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjega realističnog romana.

Lovrak je pisao za odrasle, a možemo izdvojizi veliki autobiografski ciklus koji završava knjigom Uzvišeno zvanje. Prvi dio ovoga autobiografskog ciklusa bila je knjiga Slamnati krovovi u kojoj je opisao svoje djetinjstvo, zatim roman Gimnazijalac u kojem je opisao svoje školovanje, a u trećem dijelu nazvanom Preparandist opisao je školovanje u učiteljskoj školi. Zalaganjem obitelji Mate Lovraka, ovaj četvrti, dosad neobjavljeni dio, u kojem saznajemo kako je bilo biti mladim učiteljem u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata, pronalazi put do čitatelja. Ovo djelo je intimna i dirljiva ispovijed čovjeka koji je svoj život posvetio drugima, stvarajući od njih dobre ljude.

Poziv učitelja mi je puno pomogao, naročito kao piscu za djecu. Pod školskim krovom ima toliko zanimljivosti za pozitivan prikaz perom pisca umjetnika da je njima preobilno opskrbljen, upravo zatrpan. Ako pisac čitav svoj život provede u školi, u razredu na poslu koji cijeni i voli, te ako je u isto vrijeme van škole suprug, otac i djed, onda mu na svemu nabrojenom mogu pozavidjeti ljudi od pera, koji toga nemaju.

Mato Lovrak o svojem radu u školi


Crtice o Mati Lovraku:
- 270 zapisa o njegovim djelima u katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
- soba Mate Lovraka nalazi se u zagrebačkom Školskom muzeju
- uspomena na književnika čuva se u Osnovnoj školi Mate Lovraka u njegovom rodnom mjestu Velikom Grđevcu
postoji književna nagrada u čast njegovu imenu

Mato Lovrak umro je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu kao jedna od onih osoba koja je zaista zaslužila svoje mjesto u čuvenome društvu najvećih hrvatskih književnika.

Lovrak nam je ostavio odgovor na pitanje što je za njega najdragocjenije u vlastitome književnom djelu.

Ona poglavlja koja meni samom za vrijeme pisanja izmame suze na oči, životnu vedrinu, smijeh ili protest i poticaj na borbu, jer to me hrabri da izdržim do kraja svojih mogućnosti.