Tribina i radionica o financijskoj pismenosti za mlade

23. 05. 2017.
Poslije poetskoga modula Kreativnoga kutka na red je došao onaj prozaični, ali ništa manje korisni, modul financijske pismenosti za mlade, uz predstavljanje Priručnika za male ekonomiste. Osim brige za začin života i dušu tijela, potrebno je naučiti kormilariti i materijalnim brodom kroz Scile i Haribde ovoga svijeta. Dakle, opismeniti se financijski, a poznato je da po tom pitanju i ne stojimo baš najbolje!

Ekonomski je pledoaje započeo tribinom, prvim od dvaju financijskih razgovora, u kojoj je participiralo šest sudionica: (1) Petra Poldrugač iz Direkcije trezora HNB-a govorila je o novcu. (2) Zrinka Živković Matijević, glavna ekonomistica i direktorica Ekonomskih istraživanja Raiffeisen banke, govorila je o bankarstvu. (3) Dijana Bojčeta Markoja, direktorica Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava, prikazala je istraživanje o generaciji Y i shvaćanju financija. Autorice Priručnika (4) Jelena Filipović i (5) Ružica Brečić, sveučilišne profesorice ekonomskih fakulteta, fokus su suzile na temu tribine – financijsku pismenost djece i mladih i njezinu metodičko-nastavnu obradu. Razgovor je vodila (6) Ivona Despot, voditeljica Odjela za digitalna izdanja i komunikacije u Nakladi Ljevak.

Priča je otpočela sintagmom financijske pismenosti kao multidisciplinarnog područja. Pojam pismenosti danas je prilično proširio svoj opseg te je u sebe inkorporirao digitalna, vizualna, ekonomska, financijska i ina znanja, bez kojih je sve teže broditi suvremenošću-budućnošću.

Zrinka Živković Matijević kratko je sažela osnove financija te skicirala fenomenologiju banke i bankarstva. Petra Poldrugač opisala je funkciju i svrhu Hrvatske narodne banke. Tako smo, primjerice, naučili da se sav naš novac tiska u Njemačkoj i Austriji. Dijana Bojčeta Markoja analizirala je financijsko istraživanje o generaciji Y, tzv. milenijskoj generaciji (16-25 god).

Zaključci su otprilike bili sljedeći: riječ je o mladima postmaterijalističke sfere kojima novac nije u žarištu životnog bitka, nego gledaju kako doprinijeti zajednici, ostvariti ispunjen i smislen život, a sekundarno i uz novac, kao pomoćno sredstvo, osigurati sigurnu kratkoročnu budućnost (škola, faks, posao), većinom u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su u pitanjima mirovine odgovorno istaknuli da je važno početi štedjeti odmah te da ne očekuju pad kvalitete života u penziji.

Zatim su riječ dobile autorice Priručnika. Jelena Filipović istaknula je važnost financijske pismenosti za sve generacije i potrebu integracije pismenosti u obrazovni sustav. Priručnik je namijenila s jedne strane mladima, a s druge nastavnicima i roditeljima, kao supsidij u radu s tim istim mladima. Nakon toga, profesorica Filipović dala je komparativni presjek zemalja u kojima je financijski korpus implementiran u škole – u nekima kao obveza (SAD, UK, Njemačka, Austrija, Slovenija itd), u nekima kao fakultativni predmet. Rezultati su dakako bili lošiji tamo gdje je riječ o izbornosti. Osobito je naglasila da je financijska pismenost oruđe borbe protiv siromaštva. Za to tvrdnju možda je najplastičniji primjer podatak da skandinavske zemlje financijsku pismenost predaju u školama već desetljećima.

Ružica Brečić orijentirala se na prigovore upućene pisanju ovakvoga tipa priručnika. Izdvojila je dvije struje zamjerki: (1) zamjerku zbog dobi adresata – djeca i mladi su premladi za to – te, provizorno govoreći, (2) konzumerističku zamjerku – djeca su superheroji aktivni na tržištu, generatori želja i potreba. Tako je, npr, roditeljima lakše kupiti nešto nego objasniti zašto se ne može/ne treba kupiti to nešto.

Obama prigovorima profesorica Brečić doskače tvrdnjom da djeca danas ranije sazrijevaju i ipso facto zahtijevaju raniju edukaciju. Za kraj je poručila da preostaje čekati i vidjeti primjenu i učinak novoga priručnika.

Nakon pauze otpočela je radionica Mali poduzetnik u kojoj su sudjelovali učenici četvrtih razreda, a vodile su je volonterke udruge Ekonomska klinika, studentice ekonomije.

Volonterke i učenici, pokazalo se, vodili su jedan dinamičan razgovor u kojem su đaci produbili svoja, iznenađujuće visoka, znanja o novcu, valutama, bankama, tečajevima, kartičnom plaćanju i kreditima.

Prije samoga kraja učenici su uglavnom uspješno propitani o svemu rečenome. Zaključno, djeca su nakon metaforičkoga složila i fizički, doslovni financijski puzzle te su i ona, već po običaju, dobila poklone.

Autor: B. K.