Valentina Brnos: PLAVCI

29. 01. 2019.
 Plavci

 

"Velika mećava, hladan sjevernjak i moguća pojava snježnih lavina" – najavljuju na radiju.

Prvi dan skijanja, a mama je već odlučila da skijalištu nećemo ni primirisati. „Ja idem, makar me pojeo medvjed!“, bunio se tata.

 

U gondoli je vladala desetminutna tišina, mama se mrštila, gunđajući sebi u bradu. Na vrhu su nas dočekali magla, snažni nanosi snijega i poprilično nezgodan vjetar. Tata je odlučno, punim plućima, zauzeo prvo mjesto i krenuo skijati. Niz padinu je snijeg jačao, magla smanjivala vidljivost, a hladnoća probijala naša odijela. Tata je podigao štapove i proglasio stanku ugledavši obližnji restoran.

 

Komešanje u restoranu prekine glasan zvuk sirene. Djelatnici skijališta upozoravali su na snježne odrone, pozivajući na prekid svih aktivnosti i hitno spuštanje s planine. Žičara je prestala voziti. Pogledala sam planinu iza sebe, a velika bijela grdobina gazila je sve pred sobom. Još veći šok je izazvao ogroman leteći objekt, koji je plavom svjetlošću obasjao planinu, a snagom motora pokrenuo lavinu. Skijaši su panično bježali. Jedino smo se moja obitelj i ja sakrili i odlučili promatrati. Poput špijuna, tiho smo izvirivali i pogledom sve pratili.

 

Iz letjelice su dugačkim stepenicama počela izlaziti plava bića. Ubrzo su okupirali cijelo skijalište, noseći na leđima velike prazne torbe. Obilazeći svaki kutak, prikupljali su skije. Napunjenih torbi, polako su se vraćali prema letjelici, ukrcavajući današnji ulov.

 

„Kako ćemo se uopće bez skija spustiti s planine?“, jecajući progovori mama. “I što ako nas primijete i otmu?“

 

Posljednja dvojica Plavaca ukrcavala su se u letjelicu i okrenula se provjeriti jesu li svi na broju. Ugledali su mamu koja se od straha srušila i udarila glavom u ledenu površinu. Sestra je panično vrištala. Tata se sabrao i nazvao 112, moleći da netko dođe po nas. Međutim, nitko se nije usuđivao približiti planini. Mama je već bila prekrivena snijegom, u jednom trenutku pomislila sam da ćemo je zauvijek izgubiti.

 

Plava svjetla iz letjelice uperila su se prema nama, a Plavci su ponovno počeli izlaziti. „Gotovo je“, pomislila sam. Približavali su se i začuđeno zurili u nas. Najodvažniji se usudio dotaknuti moje skamenjeno tijelo. Poželjela sam umrijeti. Onda su se okupili i iz ruku uperili tajanstvenu svjetlost na mamino beživotno tijelo. Zgroženo smo gledali što će se dogoditi, a onda je mama došla k svijesti. Plavac ju je pomilovao po glavi, a neka se nježnost vidjela u njegovim očima. Pružio joj je ruku kako bi ustala, te mahnuo prema letećem tanjuru. Rukama je pokazivao da pođemo s njima, ali je tata pružao otpor i inzistirao da nam vrate skije.

 

Kako su pokazali dobronamjernost, ohrabrila sam se i prišla im. Sada sam ja, rukama i nogama, pokušavala doznati što će im sve te skije. Približio mi se isti Plavac koji je pomogao mami, pritiskom na dlan aktivirao display i prikazao kratki film o njihovom planetu. Titanium, koji je sastavni materijal skija, kod njih je iznimno dragocjen. Iz filma sam zaključila da je na njihovom planetu visoka vlaga, a titanium koji je vodootporan može poslužiti za proizvodnju alata i nastambi, pa su stoga opustošili skijališta diljem Zemlje. Plavac izvuče četiri para skija i uređaj za podešavanje vezova, podesi ih prema našim mjerama, te se uputi prema ostalima. Osmjehne se mami netom prije no što su se vrata letjelice počela zatvarati, a letjelica ubrzo nestane u nepoznato.

 

 

Valentina Brnos, OŠ Šijana, Pula

Mentor:  Vladimir Papić, prof.