92. obljetnica rođenja Vesne Parun

10. 04. 2014.
Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu odakle se često selila sa svojom obitelji jer su oca, općinskog činovnika, premještali ili je ostajao bez posla. Svoje je djetinjstvo i mladost provela s tetkom i tetom u Splitu, Biogradu na Moru i Šibeniku.

Osnovnu školu završila je na Visu, gimnaziju u Šibeniku i Splitu gdje je i 1940. maturirala. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no rat prekida studij te Vesna Parun bježi u Split, a zatim se vraća u Zagreb. Otac tada započinje raditi u općini u Sesvetama, a Vesna se suočava s gubitkom brata i čestim bolestima. Nakon rata nastavlja studirati filozofiju u Zagrebu, no tifus, kriza zbog nesretne ljubavi prekidaju njezin studij. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz neprilika. Od tada je uglavnom živjela u zagrebačkoj Dubravi i radila kao slobodni književnik. Nakon 2000. svoj je dom pronašla u Stubičkim Toplicama iz zdravstvenih razloga. Tamo je krajem 70-ih upoznala prosjakinju Magdicu s kojom je izgradila prijateljski odnos i smatrala ju svojom najvećom životnom učiteljicom.

Sklonost prema pisanju poezije pokazala je s deset godina kada je napisala svoju prvu pjesmu Pramaljeće. U jednoj od svojih najrecitiranijih pjesama Ti koja imaš nevinije ruke piše o fatalnoj zaljubljenosti u Bračanina. Prvu zbirku pjesama Zore i vihori objavila je 1947., a uslijedile su i ostala djela: Crna maslina, Vidrama vjerna, Koralj vraćen moru, Konjanik, Ukleti dažd, Sto soneta, Suze putuju, Bubnjevi umjesto srca, Olovni golun, Magareći otok. Osim pjesama, pisala je prozu, epigrame, drame, a u knjigama za djecu stvorila je poznate likove kao što su Mačak Džingiskan i Miki Trasi. Ladislav Tulač osmislio je glazbu za kazališne daske te su ova dvojica likova ubrzo postala popularna u hrvatskim kazalištima, osobito u Šibeniku i Zagrebu. 

Vesna Parun uvijek je živjela protiv struje, bila je nepokolebljiva u nastojanju da živi od onoga što najbolje radi – od pisanja. Poznavanje prosjakinje Magdice, gradovi Vis, Šibenik, Split, Biograd na Moru, Zagreb, više od 60 knjiga poezije i proze, različite bolesti, nesretne ljubavi, vrlo težak život ispunjen samoćom obilježili su njezin životni vijek od 88 godina. Rad Vesne Parun cijenili su kako Hrvatskoj tako i u svijetu. Osvojila je Goranov vijenac, Nagrade „Vladimir Nazor“ i „Tin Ujević“, a njezina je poezija prevedena u petnaestak stranih knjiga u Poljskoj, Rusiji, Francuskoj i Švedskoj.