139. rođendan Vladimira Vidrića

30. 04. 2014.
Bio je hrvatski pjesnik i pravnik (Zagreb, 30. travnja 1875. - Zagreb, 29. rujna 1909). Studirao je u Pragu, Grazu i Beču. Oko hrvatskog pjesnika Vladimira Vidrića splele su se mnoge legende, a njegova snažna, samosvojna pjesnička figura ni danas ne blijedi. Vidrić je zbog čestih obolijevanja boravio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu, a tamo je pod nerazriješenim okolnostima umro 1909. godine.

Pjesništvo Vladimira Vidrića

Vladimir Vidrić je pisao pjesme od rane mladosti, a pjesma Boni mores (Vijenac, 1897.) smatra se njegovim knjiiževnim početkom. Unosio je u svoje pjesme simbolističke i imprestionističke elemente. Vješto je povezivao stilove, klasične grčke i rimske, kao i one romantičarske. Nadahnjivao se antičkom i slavenskom mitologijom, krajolikom, ali i društvenom stvarnošću. Nosio je kao mladić mađarsku zastavu koju je zajedno s buntovnim studentima, među njima je bio i Stjepan Radić, spalio na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Uhićen je na četiri mjeseca zavora. 

Pjesma Perun jedna je od onih u kojima su sažeti svi životni osjećaji: ljubav prema prirodi, ženama i vinu, božanstvu, pjesničkom pozivu. Vidrić je napisao puno stihova i u drukčijem raspoloženju. Prva pjesma u njegovoj jedinoj zbirci, pjesma U oblacima, svojevrsni je pjesnički program, lirsko očitovanje spoznaje da se pod težinom života čovjek odriče i svojih zanosa i uvjerenja i da zbog toga trpi. Bol je nadahnuće u pjesmama Ex Panonija, Pomona, Mrtvac, Roblje.

Napisao je 40 pjesama tijekom života, a unatoč kratkom životu, objavio je jednu zbirku pjesama u vlastitoj nakladi i fascinirao je suvremenike, kritičare i poklonike pjesničke riječi, osobito Dragutina Domjanića i Vladimira Nazora.




Izvori:

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/04travanj/0430%20Vidric.html

http://proleksis.lzmk.hr/50186/