Dan zaštite planinske prirode u Hrvatskoj

08. 06. 2014.
Dan zaštite planinske prirode u Hrvatskoj

Hrvatska se odlikuje raznovrsnim ljepotama prirode, a budući da je u nas priroda najbolje sačuvana u planinama, većina je zakonski zaštićenih područja baš u njima (nacionalni parkovi Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, strogi prirodni rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi te Bijele i Samarske stijene i dr.)

Brigu o zaštiti prirode u HPS-u vodi Komisija za zaštitu prirode, osnovana 1971. godine. Komisija pruža podršku zaštitarskim akcijama i surađuje s državnim tijelima za zaštitu prirode, brine o obilježavanju Dana zaštite planinske prirode, organizira stručne seminare i školovanje čuvara planinske prirode. Komisija koordinira rad eko-patrola te rad Zeleno-plave opcije, koja provodi niz aktivnosti u planinsko-priobalnom području. Redovito kada se pojavi neka veća prijetnja, poduzimaju se javne i masovne ekološke akcije, a redovito se organiziraju i akcije zaštite proljetnica i čišćenja planinarskih staza i pošumljavanja planinskih prostora. Posebna pažnja polaže se na intenzivnu suradnju s lokalnim stanovništvom, upravnim tijelima i institucijama lokalne, regionalne i državne razine, stručnim i znanstvenim ustanovama te s pojedincima kroz raznolike afirmativne programe, projekte i akcije, a posebice s upravama parkova prirode i nacionalnih parkova u planinskim područjima. Svojim trajnim djelovanjem Komisija za zaštitu prirode je postigla značajne uspjehe i uz to afirmirala planinarsku udrugu.

http://www.hps.hr/specijalisticke-djelatnosti/zastita-prirode/

O planinama 

U Hrvatskoj nema planina viših od 2000 m. Hrvatske planine mogli bi podijeliti u dvije skupine: ''otočne'' planine unutrašnje Hrvatske, te Dinarski planinski lanac koji se proteže kroz gorsku i primorsku Hrvatsku u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Dinaridi su nastali tektonskim pokretima, odnosno približavanjem afričke litosferne ploče euroazijskoj litosfernoj ploči, u procesu alpske orogeneze.

Najviše planine (preko 1500 m) su (u zagradama su imena najviših vrhova):

Dinara (Dinara 1,831 m)
Kamešnica (Kamešnica 1,810 m)
Biokovo (Sv. Jure 1,762 m)
Velebit (Vaganski vrh 1,758 m)
Plješivica (Ozeblin 1,657 m)
Velika Kapela (Bjelolasica 1,533 m)
Risnjak (Risnjak 1,528 m)
Svilaja (Svilaja 1,508 m)
Snježnik (Snježnik 1,506 m)

U planinskim prostorima zbog reljefnih i klimatskih karakteristika moguć je razvoj planinskog i zimskog turizma.

http://www.hr/hrvatska/priroda/planine

Dinara

Mnogi u Hrvatskoj nisu svjesni kako je veliko zanimanje stranaca, koji kao turisti ljeti posjećuju našu obalu, za uspon na Dinaru. U mnogim turističkim vodičima, uz podatke o površini, broju stanovnika i druge statističke podatke, nalazi se i podatak da je najviši vrh Hrvatske visok 1831 metar, a na autokartama lako je zapaziti da se taj vrh nalazi na putu prema moru te svakom imalo planinarski raspoloženom turistu to je dobar motiv za uspon. Za razliku od nekih europskih vrhunaca, najviši vrh Hrvatske razmjerno je lako dostupan. Danas je to jedan od najvećih neiskorištenih turističkih potencijala Hrvatske. Iako je put do prihvaćanja Dinare kao nacionalnog simbola još dug, on nije u začecima. Hrvatski su planinari nedugo poslije oslobođenja Dinare pokrenuli pohod koji je do danas postao već tradicionalan. Prvih godina taj se pohod održavao 30. svibnja u povodu Dana državnosti, kao možda najoriginalniji način obilježavanja hrvatske državnosti i na mjestu najprimjerenijem za to: neposredno iznad kraljevskoga grada Knina, simbola nove hrvatske slobode, na najvišem vrhu Hrvatske. Obnovljen je planinarski dom te se na Dinaru danas ide sve češće.

(http://www.hps.hr/info/dinara/)

Park prirode Biokovo je jedan od najljepših parkova u Hrvatskoj, a sigurno je najljepši u Dalmaciji. Proglašen je Parkom prirode 1981. godine. Mnogobrojne životinjske i biljne vrste koje obitavaju na Biokovu su zakonom zaštićene. Park se nalazi na nadmorskoj visini od 200 do 1762 metra, a obuhvaća 196 km2 površine, dok mu je najviši vrh Sveti Jure od 1762 metra. Unutar parka nalazi se Biokovski botanički vrt Kotišina. U Parku je moguće organizirati planinarenje, foto safari, penjanje, biciklizam, speleologija, let zmajevima i padobranima, vožnja kočijom, jahanje i ostalo po dogovoru s voditeljima parka.

http://www.zanimljivosti.hr/park-prirode-biokovo/154/

Velebit je najduža planina u Hrvatskoj. Geološki spada u planinski lanac Dinarida. Po visini je tek četvrta planina u Hrvatskoj, iza Dinare, Kamešnice i Biokova. U podjeli na temelju morfoloških, reljefnih, bioloških i zemljopisnih karakteristika imamo sjeverni Velebit, srednji Velebit, južni Velebit i jugoistočni Velebit. Svaki ovaj dio karakterističan je po ljepoti i posebnosti. Park prirode Velebit proglašen je 1981. godine.

Planina sadrži obilje speleoloških objekata, koji su glavni mamac za planinare, penjače i spelologe. Neke od poznatijih spilja i jama su Cerovačke pećine, jame Golubinka, Puhaljka i jama Bunovac. Veliko bogatstvo i raznolikost faune i flore, te prirodne specifičnosti i ljepote ovog tipičnog krškog krajolika, svrstavaju Park prirode Velebit u najzanimljivija područja Hrvatke i Europe. Velebit je poznat i po mnoštvu endemičnih vrsta, točnije njih 79. Najpoznatija je Velebitska degenija, biser hrvatske flore. Tu su još i hrvatska sibireja i hrvatska gušarka. Velebit je područje obitavanja mrkog medvjeda, vuka, risa i vidre. U Parku prirode Velebit zabilježeno je oko 80 vrsta životinjskog svijeta i 1850 biljnih vrsta.

Park prirode Velebit unutar svojih granica ima dva Nacionalna parka. Nacionalni parkovi Sjeverni Velebit i Paklenica posebne su prirodne ljepote. 

http://www.zanimljivosti.hr/park-prirode-velebit/311/

Nacionalni park Risnjak je ustanovljen 1953. godine. Risnjak je sa svojim prirodnim karakteristikama privlačio pozornost velikog broja biologa i drugih prirodoznanstvenika, ali još veći broj zaljubljenika u njegovu osebujnu i lijepu prirodu. Jedan od zaslužnijih, ako ne i najzaslužniji, za bolje poznavanje prirode Risnjaka i njegovo proglašenje Nacionalnim parkom svakako je prof. Ivo Horvat. No i prije njega ljubitelji prirode dolazili su na Risnjak i istraživali njegove prirodne osobitosti. Tako je godine 1879. Ljudevit Vukotinović, naš poznati ilirac, na vrhu Risnjaka otkrio runolist, našu endemičnu vrstu. Na Risnjak je veoma često dolazio i dr. Josip Schlosser Klekovski. U proučavanju prirode Risnjaka i njezine popularizacije njegova je zasluga toliko velika da je livada ispod najvišeg vrha na Risnjaku prozvana Schlosserova livada. Na tom je mjestu godine 1930. podignut i planinarski dom, koji nosi njegovo ime. Hrvatski prirodoslovac Dragutin Hirc na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće posebno je zaslužan za upoznavanje prirodnih osobina Risnjaka.

http://ostopusko.awardspace.com/Risnjak/zanimljivosti.html


Popis najviših planinskih vrhova u Hrvatskoj izrađen je na temelju popisa koji je Vladimir Volenc pripremio i objavio u časopisu "Naše planine" ("Hrvatski planinar" 1990. godine. Ovaj popis obuhvaća sve vrhove koji predstavljaju zasebne vršne cjeline, a ako se neko brdo sastoji od nekoliko vršaka u nizu, uvršten je samo najviši. Drugim riječima, nisu obuhvaćeni niži vrhovi koji kao manji vršci pripadaju tim cjelinama.

http://www.hps.hr/info/najvisi-vrhovi/