Sedma obljetnica smrti Dragutina Tadijanovića

27. 06. 2014.
Dragutin Tadijanović
Dragutin Tadijanović rodio se 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande. Svoje školovanje počeo je u rodnom mjestu odnosno u susjednom selu Podvinju gdje je polazio Nižu pučku školu te u Slavonskom Brodu gdje je završio dva razreda Više pučke škole.

Svoj umjetnički put na neki nači započeo je 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, gdje je kao učenik petog razreda gimnazije, počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomirao je 1937. godine.

Pored fakulteta treba spomenuti i njegov radni vijek koji se odnosio na posao urednika službenog lista “Narodne novine”, zatim je neko vrijeme radio kao nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao urednik u knjižnici “Djela hrvatskih pisaca”, u Izdavačkom poduzeću “Zora”. Neko vrijeme bio je ravnatelj instituta za književnost JAZU-a i to sve do svog umirovljenja.

Bitno je spomenuti kako je pored svojih raznovrsnih poslova, nalazio vrijeme kako bi se posvetio književnosti. Prvu pjesmu objavio je 1922. godine u đačkoj “Omladini” pod drugim imenom, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. godine u “Književniku” i “Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u dvadeset zbirki.

Dragutin Tadijanović pojavio se u vrijeme kad je na scenu stupila moderna književnost i kada su postojale najave socijalne književnosti. No unatoč svemu tome, Tadijanović je ostao vjeran sebi oslanjajući se na intimne i zavičajne teme, s čim je nastavio više manje do kraja svoje karijere.

Među njegova djela treba spomenuti: Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Blagdan žetve, Prsten, Kruh svagdanji, More u meni, Dom tajnovitosti, Čarolije i mnoga druga djela ovog velikog književnika.

Na današnji dan obilježavamo sedmu obljetnicu smrti hrvatskog književnika i pjesnika Dragutina Tadijanovića. Preminuo je u Zagrebu 27. lipnja 2007. godine u 102. godini života.


Da sam ja učiteljica
Dragutin Tadijanović



Izmeđ dasaka dvorišne ograde
Gledam vojsku kako ide u korak:

Puceta, sjajna, žuta, u suncu blistaju;
Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;
Udara bubanj i žuti poklopci:
Prolazi banda... Na bijelcu oficir.

Ej, da se smijem popet na ogradu!
Lako ti je gospodični učiteljici:
Ona dođe ranije nego obično,
Visoko stane na školske stube... i vidi sve.

Rano dođe da nama ne da vojsku gledati.
A ja da sam učiteljica... pustio bih djecu pred školu:
Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti uokrug
I svaki će pričati šta je vidio.

A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo:
U razred!... Koji prvi čuje, glasno zavikne:
U razred! U razred!... I svi odmah trčimo
Kao da nas čeka med, a ne računica.

Svima bi nam bolje bilo...
Da sam ja učiteljica!



Izvor:
http://www.zivotopis.hr/biografija/dragutin-tadijanovic/
http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/dragutin-tadijanovic/da-sam-ja-uciteljica.html