122. godišnjica rođenja Ive Andrića

09. 10. 2014.
Ivo Andrić
Ivo Andrić je hrvatski književnik koji je rođen u Dolcu kraj Travnika 10. rujna 1892., a umro je u Beogradu 13. veljače 1975. godine. Posjetio je brojna mjesta i obnašao različite funkcije tijekom svog života.

Školovao se u Višegradu, Sarajevu, Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu. Bio je nakratko zatvoren tijekom Prvog svjetskog rata zbog članstva u Mladoj Bosni. Od 1920. do 1941. obnašao je diplomatsku službu u Rimu, Bukureštu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxelesu, Ženevi i Berlinu.

Svoje prve književne radove je objavio 1911. u Bosanskoj vili i Vihoru, a 1914. je zastupljen u antologiji Hrvatska mlada lirika. U svojim zbirkama Ex ponto (1918.) i Nemiri (1920). spajio je domoljubnu poeziju s lirskim propitkivanjem temeljnih životnih pitanja. Pisao je prozu u kojoj je opisivao povijest i kultuni život Bosne.

Njegove glavne odlike su stilska dorađenost, vještina psihološkog portretiranja te obrada egzistencijalne problematike, kao i naturalistička uvjerljivost. U romanima i novelama često je koristio kronike i povijesne činjenice. One čine temelje jednog mitologoliziranog svijeta Bosne i njezinih ljudi.

Ivo Andrić je dobitnik Nobelove nagrade 1961. godine, a tom je prilikom izjavio:

Moja domovina je zaista "mala zemlja među svjetovima", kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknaditi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore, i to upravo u vrijeme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela prodirati u svijet, u opravdanoj težnji da svjetskoj književnosti i ona podari svoj odgovarajući prilog. Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obvezuje na zahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i s ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno izraziti.

Njegova djela su prevođena na mnoge svjetske jezike, a najpoznatija su:
Put Alije Derzeleza (1920.)
Pripovetke (I, 1924.; II, 1936)
Gospođica (1945.)
Travnička kronika (1945.)
Na Drini ćuprija (1945.)
Prokleta avlija (1954.)
Lica (1960.)
Znakovi pored puta (1976.)
Sabrana dela 1-16 (1963.-1976.)

Upravo su najpoznatija i najčitanija Andrićeva djela ostvarila pripovjedačevu želju - pisati djela koja će na jedan ili na drugi način služiti čovjeku i čovječanstvu. To je ono što je Ivo Andrić smatrao bitnim.


Izvor: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. A-Ar, Zagreb, 2005., Ivo Andrić
http://hr.wikisource.org/wiki/O_pri%C4%8Di_i_pri%C4%8Danju

Mlada Bosna, tajna omladinska teroristička organizacija čije su pristaše izvršile atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. godine (povod izbijanju Prvog svjetskog rata).