100. obljetnica smrti Frana Galovića

26. 10. 2014.
Fran Galović
Pjesnik, dramatičar i pripovjedač Fran Galović rođen je 20. srpnja 1887. godine u mjestu Peteranec nadomak Koprivnice. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje završava i studij slavistike i klasične filologije. Mobiliziran je ujesen 1914., a poginuo je u Srbiji kod mjesta Radenkovići 26. listopada iste godine.

Tko je bio Fran Galović?

Dugo vremena Galović i njegov golemi opus bili su u široj javnosti svođeni na puke dvadeset dvije pjesme, koje čine nedovršenu zbirku Z mojih bregov. Detaljnim proučavanjem Frana Galovića, otkriveno je da nije pisao isključivo kajkavske pjesme, kako se dotad mislilo.

Bio je intelektualac koji je izvrsno poznavao europska književna zbivanja. Prevodio je Heinea, Baudelairea, Wildea, a čitao Ibsena, Poea, Maeterlincka i mnoge druge autore. Istaknuo se kao pokretač i urednik pravaškog glasila Mlada Hrvatska  (1908.-1909. i 1911.), a zbog sudjelovanja u đačkom štrajku četvrti semestar bio je prisiljen studirati u Pragu. Pjesme je objavljivao u Vijencu, Savremeniku i Mladoj Hrvatskoj, novele u Zori, Prosvjeti i Kolu. Treba svakako istaknuti da je bio uvršten u svojevrsnu Wiesnerovu antologiju suvremenog pjesništva, danas znamenitu Hrvatsku mladu liriku iz 1914. godine - zajedno sa šampionima hrvatske književnosti kao što su Andrić, Polić Kamov, Ujević i dr. Bio je zaljubljenik u "daske koje život znače", pratio je zagrebačku kazališnu scenu i pisao kazališne kritike.

Glavninu Galovićeva opusa čine još donedavno nepravedno zanemarivane pripovijetke, drame i pjesme na štokavskom, premda se njegovim vrhuncem danas obično smatra zbirka Z mojih bregov. Za njeno prvo objavljivanje zaslužan je Miroslav Krleža desetak godine nakon autorove smrti (Književna republika, 1925.). Tom zbirkom Galović je najavio renesansu hrvatske dijalektalne poezije 20. stoljeća i zaradio status gotovo nedostižnog uzora.

Galović je za života uspio objaviti svega četiri omanje knjige, da bi tek posthumno "zaslužio" opsežno izdanje sabranih djela. Njegova djela odraz su pluralizma umjetničkih i estetskih programa (simbolizam, naturalizam, secesijska dekorativnost, pa i naznake ekspresivnosti) koj nam danas služe kao vjerno zrcalo stanja književne moderne u koju je i više nego duboko ukorijenjen.

Galović danas

Unazad nekoliko desetljeća svjedoci smo porasta zanimanja za Galovićeva djela, naročito ona pisana na štokavskom. Zbirkom Z mojih bregov već je odavno zauzeo visoko mjesto u povijesti hrvatske književnosti, stoga je logično da danas traje proces "revizije" njegovih nekajkavskih djela kako bi se što bolje odredila uloga koju je odigrao tim drugim, većim dijelom svoga stvaralaštva. A da ju je odigrao dovoljno svjedoči podatak da je uvršten u brojne antologije i da ga se ističe kao jednog od bitnijih protagonista hrvatske književne scene s početka prošloga stoljeća.

"Iz pisama koje je Galović s fronta pisao poznanicima i prijateljima vidljivo je da je imao velike planove za svoj budući književni rad. Između ostaloga, namjeravao je napisati i roman. Roman je ostao neostvarena želja, a veliki književni talent ugašen je u vihoru rata. Tako je to valjda kad čovjek ima planove veće od svog vremena - prestigne čak i vlastiti život."

Izdanja djela:

Tamara, 1907.
Četiri grada, 1913.
Začarano ogledalo, 1913.
Ispovijed, 1914.
Pjesme 1, 2, 1940.
Članci i kritike, 1942.
Drame, 1942.
Pripovijesti, 1942.
Djela Frana Galovića 1-10, 1942.-1943.
Pjesme, 1943.
Z mojih bregov, 1948.
Poezija i proza, 1963.
Lirika. Pripovijetke. Drame. Kritika, 1966.
Izbor iz djela, 1969.
Z mojih bregov. Izbor poezije i proze, 1944.
Izabrana djela, 1997.
Izabrane pjesme, 1997.
Izbor iz djela, 1999.
Zeleni oblak, 2000.
Z mojih bregov i druge pjesme, 2002.
Pjesme, 2005.
Pripovijetke, 2005.
Sabrana djela Frana Galovića, 2006.-
Drame I., 2007.

Izvor: http://www.galoviceva-jesen.com/index.php/biografija