Pukotina ima svaki život...

18. 12. 2014.
Dobriša Cesarić (10. 1. 1902. - 18. 12. 1980.) pjesnik je čiji su stihovi prepoznati u svijetu kao jedni od najljepših, te se njegove pjesme (prevedene na brojne jezike) nalaze u antologijama poput talijanske antologije svjetske lirike "Poeti del mondo" i njemačke suvremene europske lirike. Kao jedan od najvećih hrvatskih liričara, Cesarić je i jedan od njih koji je napisao najmanje. Potraga za savršenim stihom i za baš onom pravo riječi koja nedostaje, ostavljali su njegove pjesme nedovršenima godinama.

„Znate, često mi se događa da sam ponekom riječi u već dovršenoj pjesmi nezadovoljan. Takvo mjesto obično ostavljam prazno, ili stavljam na nj samo približno dobru riječ s namjerom da ju kasnije zamijenim zaista dobrom, takvom koja će me potpuno zadovoljiti. I Paul Cezanne radeći na svojim slikama ostavljao je neka mjesta prazna i dulje vremena, dok ne bi za njih našao sasvim adekvatne boje. I ja sam ponekad čak i godinama tragao za jednom jedinom riječi!“

Rođen u Požegi 10. siječnja 1902. godine, Cesarić je većinu svoje mladosti proveo u Osijeku, a nakon toga seli u Zagreb, gdje godinama radi kao knjižničar, lektor, prevoditelj i urednik u izdavačkom zavodu „Zora“. Svoju prvu pjesmu „Ja ljubim“ napisao je već sa četrnaest godina, četiri godine kasnije pjesmom „Buđenje šume“ ući će u hrvatsku književnost na velika vrata, a za svoju prvu zbirku pjesama „Lirika“ dobio je 1931. godine nagradu JAZU.

Nakon toga njegovim su pjesmama bila otvorena mjesta u svim tadašnjim redakcijama, no ipak je objavljivao relativno rijetko, a ponekad i protiv svoje volje. Javne nastupe je izbjegavao, kao i novinare, a kada nije mogao izbjeći intervjue, s novinarima bi razgovarao i do dugo u noć, sve dok ne bi pokušavali zaviriti „u pukotine njegove intimne pjesničke radionice“.

Iza njegovih stihova i povučene osobnosti krila se velika tuga, te se Cesarić kasnije u životu okrenuo alkoholizmu i nekoliko si je puta pokušao oduzeti život. Spašen jednom sa samog ruba smrti, Cesarić se okreće životu bez alkohola, no njegova distanciranost i usamljenička priroda pratit će ga do kraja života. Nakon duge bolesti, jedan od naših najvećih pjesnika umire u 79. godini života 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Izvor:
http://essekeri.hr/bio/27-dobrisa-cesaric