Tituš Brezovački

03. 01. 2015.
Tituš Brezovački, hrvatski komediograf i pjesnik, većinu svoga života proveo je služeći kao svećenik, prvo u pavlinskom redu, a zatim se kao dijecezanski svećenik selio Hrvatskom sve do 1799. godine, kada se skrasio u Zagrebu, gdje je ostao sve do smrti. Zapamćen je prije svega po svojim didaktički sastavljenim komedijama Matijaš grabancijaš dijak i Diogeneš, u kojima je uz postizanje vrhunca u izražavanju na kajkavskom dijalektu narodnog jezika, kritički pristupio manama i porocima tadašnjeg društva.

No, uz njegov neosporan doprinos kazalištu i komediji, Brezovački je zanimljiv i kao ličnost u kojoj su se ujedinile na prvi pogled gotovo nespojive odlike dvaju književnih epoha – racionalnog prosvjetiteljstva i na zanosu i čuvstvima temeljenog romantizma – i kao ličnost koja je u ovom sjedinjenju najavila jedan od najvažnijih pokreta u hrvatskoj povijesti – hrvatski narodni preporod. 

Brezovački je živio u periodu kojeg se danas u povijesnim pregledima naziva dopreporodno doba – na prijelazu 18. i 19. stoljeća, te je zajedno s ostalim hrvatskim prosvjetiteljskim piscima doprinio stvaranju kulturno – političkog ozračja koje će kasnije dovesti do narodnog preporoda. Po većini karakteristika, Brezovački se ne razlikuje od tipičnog predstavnika prosvjetiteljstva – didaktički elementi kojima su prožeta njegova djela usmjerena su na poboljšanje uvjeta života, a uz njih prisutna je u svim njegovim djelima i tematika rodoljublja; upotrebom narodnog jezika u književnosti, kao i folklornog stiha deseterca u pjesmama obraća se široj narodnoj publici u jednakoj mjeri kao i tadašnjem sloju intelektualaca. No, ono što Brezovačkog u određenoj mjeri razdvaja od struje prosvjetiteljskih pisaca Hrvatske 18. stoljeća su ideje i uvjerenja koja se probijaju kroz uvriježene forme tadašnjeg književnog stvaralaštva.

Iako je Brezovački bio poznat ponajviše kao kajkavski pjesnik i komediograf, od tri sačuvane pjesme na hrvatskom jeziku – dvije su napisane na štokavštini, što ujedno pokazuje i kako mu je štokavko narječje bilo i poznato i blisko. Uporaba štokavskog narječja kod Brezovačkog može se naći i u komediji Matijaš grabancijaš dijak, a sve to upućuje i na misao da to moglo biti i „odraz jednoga duhovnog stanja, koje je prodorom književnih djela iz štokavskih krajeva to narječje širilo te ga činilo prihvatljivim i u neštokavskim područjima“ te da se kod hrvatskih književnika i intelektualca sve više razvijala svijest o tome da Hrvatsku kao zemlju dijalekti ne razdvajaju – već spajaju.


Poznat kao prosvjetitelj praktičar, Brezovački je svoje prosvjetiteljske ideje odveo jedan korak dalje od svojih suvremenika – te ih je postavio u kontekst novog rodoljublja. Rodoljublje koje kao duhovna kategorija predstavlja jednu od rijetkih konstanti hrvatske književnosti, konstanti koja osigurava kontinuitet hrvatske književnosti od srednjovjekovnih glagoljaša preko renesansnih pjesnika do ilirizma – s Brezovačkim će krenuti u jednom novom smjeru. Od do tada ustaljenih manifestacija rodoljublja kroz tematiziranje slavne prošlosti, problema gospodarskog razvoja ili pitanja morala i vjere, s Brezovačkim rodoljublje ulazi u novo moderno doba kao aktivno djelovanje koje donosi konkretne rezultate. Do ove se promjene rodoljublje sastojalo od pozivanja na prazne slavne pothvate nestale u prošlosti, sada se ono iskazuje kao aktivan rad na poboljšanju socijalnog života.


Spojivši prije svega u svojoj poeziji racionalne, didaktičke tendencije prosvjetiteljstva poput brige o općem dobru i pravdi, s domoljubnom misli i zanosom, Tituš Brezovački postao je jednom od najznačajnijih ličnosti 18. stoljeća, ličnosti koja je u jednakoj mjeri ujtecala na razvoj hrvatske književnosti i političke povijesti.

Izvori:
- "Tituš Brezovački između prosvjetiteljstva i predpreporodnih nastojanja", N. Kolumbić, Hvar City Theatre Days, Vol.23 No.1 April 1997.: moguće preuzeti ovdje:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=110129&lang=en
- natuknica o Titušu Brezovačkom u Hrvatskoj enciklopediji, Leksikografski zavod Miroslav Krleža:
http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/946-brezovacki-tito-titus