Petar Preradović

Petar Preradović, najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba, rodio se 19. ožujka 1818. u Grabovnici, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji. Zbog rane očeve smrti Preradović je bio prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Školovao se u Vojničkome zavodu u Bjelovaru i Bečkome Novom Mjestu. Službovao je u više mjesta širom Italije i Hrvatske te je postupno napredovao. Rođen je u pravoslavnoj obitelji, ali tijekom školovanja u Austriji, prešao je na katolicizam te je bio predložen za hrvatskog bana, no odbio je tu čast.

Školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju Preradović gotovo zaboravio materinski jezik. Prve pjesme napisao je na njemačkome jeziku. Tematski Preradoviće pjesme mogu se podijeliti na ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim na Preradovića djeluje presudno – počinje pisati na hrvatskome, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće.

Napisao je domoljubnu pjesmu Zora puca za prvi broj Zore dalmatinske, a u pjesmama koje su uslijedile, Preradović je pokazao oduševljenje zbog nacionalnog buđenja Hrvata. Preradović se zanimao za hrvatski jezik, rodoljublje i vjeru pa su zato zastale i njegove pjesme Putnik, Rodu o jeziku ili Jezik roda moga.

Preradović je pisao ljubavnu i refleksivnu poeziju, a njegov opus broji budnice, sonete, odu, prigodnicu, himnu, baladu, elegiju, romance i nadgrobnice. Preradović je bio pomalo mračan pjesnik zbog događaja iz vlastitog života. Umrli su mu žena i djeca, imao je nesretan drugi brak. Najpoznatije pjesme iz tog razdoblja su Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje.  Na internetskoj stranici Zvuci prošlosti dostupan je zvučni zapis popijevke Miruj, miruj srce moje.

Cjelokupnim opusom Petar Preradović zauzeo je jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a svakako je pjesnik koji najbolje izražava hrvatski duhovni, pa i politički život, od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.

Petar Preradović umro je kao general 18. kolovoza 1872. godine u Austriji, bio je pokopan u Beču, ali su mu već 1879. posmrtni ostatci preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu.

O pjesniku Petru Preradoviću pisali su njegovi suvremenici, ali i književni kritičari i povjesničari književnosti sve do najnovijih vremena. Jedan od istaknutijih, Ivo Frangeš, napisao je:

a