Andrija Mohorovičić
Mohorovičić u natuknicama
- 1879. diplomirao studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu u Pragu
- 1887. osnovao meteorološku postaju u Bakru
- 1892. uveo službu točnog vremena u Zagrebu
- 1901. osnovao seizmološku postaju u Zagrebu
- 1908. pridonoio određivanju epicentra potresa - "Mohorovičićeve epientrale"
- 1909. otkrio "Mohorovičićev diskontinuitet" u Zemljinoj kori
- 1917. predložio konstrukciju seizmografa koji bilježi horizontalne pomake u Zemljinoj koris
Poznati švedski seizmolog Markus Bath ubrojio je Mohorovičića među trinaest najvažnijih seizmologa u razdoblju od 1900. do 1936. godine, čime je hrvatski znanstvenik dobio priznanje za vrijeme svoga života. Njegovo ime nosi jedan krater na Mjesecu.
Mohorovičić je radio kao profesor u gimnaziji u Zagrebu i Osijeku i u Nautičkoj školi u Bakru. Kasnije je premješten u Zagreb gdje iduće godine postaje upravitelj ondašnjeg Meteorološkog opservatorija. Zbog svog znanstvenog djelovanja, 1898. godine postaje redovni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Prvi put se susreo s meteorologijom u Bakru. Za određivanje smjera i prividne brzine gibanja zraka, posebno oblaka, izradio je instrument - nefoskop. Njime je mogao određivati horizontalnu i vertikalnu komponentu gibanja oblaka. U svojim radovima pisao je o razornom djelovanju vjetra - "Tornado kod novske" i "Vijor kod Čazme". Vjetar kod Novske podigao je željeznički vagon od 13 tona i nosio ga 30 metara u daljinu.
Mohorovičićev znanstveni rad "Klima u Zagrebu" smatra se začetkom klimatoloških radova u Hrvatskoj. Najveći doprinos dao je seizmologiji kada je proučavao potres u Zagrebu 9. studenoga 1880. godine. Detaljno je proučavao podatke o potresima koji su zahvatili Zagreb te talijanske gradove te je na taj način pridonio određivanju epicentra potresa. Krivulje hiperbole koje se koriste u tom postupku nazivaju se "Mohorovičićeve epicentrale."
Mohorovčić je ustanovio da zemlja nije cjelovita, nego slojevita, a pomjeranje velikih ploča naslaganih jedna na drugu uzrokuje potrese. Odredio je i debljinu zemljine kore koja je nazvana Mohorovčičev diskontinuitet. Mnoge njegove ideje i zamisli došle su do izražaja nako njegove smrti, djelovanje potresa na građevine, iskorištavanje energije vjetra, modeli Zemlje, obrana od tuče.
Izvor:
Skoko, B. (2014.) Hrvatski velikani. Zagreb
Kekez, H. (2013.) Velikani hrvatske povijesti. Zagreb.