Učitelji, prijavite se

Matija Antun Relković

Matija Antun Relkovic je hrvatski prosvjetitelj i jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca 18. stoljeća. 


Didaktički spjev Satir iliti diviji čovik njegovo je najznačajnije djelo. "Djelo se ističe racionalizmom, zdravorazumskim normalnim poukama i pragmatičnim savjetima za obnovu gospodarstva i ostvarenja europski uljuđenog života u Slavoniji, u kojoj je vladalo tursko nasljeđe zapuštenosti i nemara" (Skoko). U djelu također opisuje ljepotu slavonske zemlje, zapuštenost seljaka te obrađuje slavonske običaje koji su nastali pod turskim utjecajem - primjerice, kolo, sijelo, moba, prekomjerno trošenje u svatovima itd.). 

 
Didaktički spjev započinjem antičkim mitološkim bićem, Satirom, koji Slavonce savjetuje kako obrađivati zemlju. Prvo izdanje ima 1938 stihova, a drugo 3498 stihova i zanimljive prozne umetke. Naklada prvog izdanja je rasprodana te se o njemu mnogo polemiziralo. Relkovic u drugom izdanju uvodi lik slavonskog seljaka koji Satiru pripovijeda kako je prihvatio negove kritike te unaprijedio svoj rad i život.  "Hrvatski književni povjesničari strogo su sudili o Satiru: priznali su mu važnost u procesu prosvjećivanja, ali književne ljepote u njemu nisu nalazili. Relković je prirodu, posebice svoju rodnu Slavoniju, promatrao kao fiziokrat, tj. držao je zemlju jedinim bogatstvom, a poljodjelstvo najplemenitijim i najzdravijim zanimanjem. Dva njegova samostalna sastavka u drugom izdanju (Komedija iliti vesela prikaza naravi i Tragedija ili strahovita prikaza naravi) pripadaju u najljepše prozne stranice hrvatske književnosti XVIII. st. Pretisak prvotiska priredio je J. Bratulić (Privlaka, 1987.)." (NSK)


Relković je karijeru započeo kao vojnik i stekao je čin kapetana. Sudjelovao je u Sedmogodinjem ratu u kojem su ga Prusi zarobili 1757. godine. Među mudrim izrekama koje rado koristimo u svakodnevnom životu, za Relkovića bi se možda najbolje mogla primijeniti ova: Kad ti život da limun, napravi limunadu. Relkovic je velik dio zarobljeničkih dana proveo u knižnici svog domaćina gdje se upoznao s prosvjetiteljskim idejama koje su iz Francuske stigle u Njemačku. Osobito se oduševio fiziokratskim stajalištima, koja su poljoprivredu smatrala glavnim izvorom gospodarskog razvitka zemlje, a seljački stalež temeljem društva. Ove je misli uspio pretočiti u književno stvaralaštvo, nastojeći svoje Slavonce uputiti u život koji će im donijeti napredak i blagostanje.

Nakon svog oslobođenja, donio je u Hrvatsku ideje francuskog prosvjetiteljstva i postao jedan od najznačajnijih predstavnika europskog pragmatizma 18. stoljeća u Hrvatskoj (Skoko). 

 

Relkovic je napisao i druga djela: Nova slavonska i nimačka gramatika, molitvenik Slavonske libarice koji je bio namijenjen vojnicima, a preveden je s francuskog jezika. Napisao je zbirke zabavnih i nabožnih pričica, anegdota i parabola s poučnom poantom Nek je svašta. Ona predstavlja početak pučke kalendarske literature u hrvatskoj književnosti. Pisao je aforizme, prevodio djelo o uzgoju ovaca te Ezopove i Fedrove basne. 


Izvor: 
Skoko, B. (2014.) Hrvatski velikani. Zagreb. 
http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1215
http://www.nsk.hr/280-obljetnica-rodjenja-slavonskog-prosvjetitelja/