Pavao Ritter Vitezović

Barun Pavao Ritter rođen je u Senju 7. siječnja 1652. godine u obitelji alsaškog časnika Antuna Rittera i senjanke Doreoteje Lučkinić. Školovao se u Senju i u Zagrebu, a kasnije i u Rimu.

Po povratku u Senj sudjelovao je u borbama protiv Turaka, a kasnije djeluje i kao zastupnik Senja na Saborima u Sporonu, Požunu i Beču čime počinje i njegova uspješna politička karijera. S preseljenjem u Zagreb 1690. godine započinje i njegovo djelovanje u razvijanju kulturnog života. Povjereno mu je vođenje Zemaljske tiskare, prve tiskare u banskoj Hrvatskoj. U toj je tiskari tiskao neka od svojih najvažnijih djela, poput  Kronike (Kronika aliti spomen vsega svieta vikov) u kojoj je pokušao dokazati da je Dalmacija dio Hrvatske.

U svom književnom radu, najpoznatiji je po svojim leksikografskim i historiografskim djelima, a napisao je i velik broj pjesničkih ostvarenja. Hrvatsku verziju svoga prezimena, Vitezović – od njemačkog Ritter što znači vitez – upotrijebio je u svom prvom pjesničkom djelu napisanom na hrvatskom jeziku, Odijljenje sigetsko iz 1684. godine, a nastavio ga je koristiti u svim ostvarenjima na hrvatskom jeziku.

Pisavši na hrvatskom jeziku, prvo je pisao rodnom čakavštinom, no kasnije prihvaća i kajkavsko i štokavsko narječje – što dovodi do zaključka da je imao formiranu koncepciju općehrvatskog književnog jezika temeljenog na tri narječja. Po svojim slovopisnim rješenjima i po do tada neprihvaćenom konceptu književnog jezika, Ritter Vitezović smatra se pretečom ilirizma i velikim utjecajem na Ljudevita Gaja te se danas prepoznaje njegov doprinos oblikovanju hrvatskog standardnog jezika.

Među ostalim književnim djelima, ističu se povijesni spjev Dva stoljeća ucviljene Hrvatske (Plorantis Croatiae saecula duo, 1703) u kojem je opjevao borbe s Osmanlijama na području Vojne krajine u 16. i 17. stoljeću i za njegovog života neobjavljeni spis Opsjene djela O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske Ivana Lučića (Offuciae Ioannis Lucii De regno Dalmatiae et Croatiae) u kojem je žestoko kritizirao djelo Ivana Lučića i zastupao ideju cjelovitosti Hrvatske, dok je Vitezovićevo najznačajnije leksikografsko djelo je rukopisni rječnik Lexicon latino-illyricum.




Izvor:

http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/948-vitezovic-ritter-pavao