Nema područja koje ne poznaje njegovu melodiju

Hrvatski pjesnik Josip Runjanin rođen je 8. prosinca 1821. u Vinkovcima. Bio je najstarije od sedmero djece Ignjata Runjanina. Runjanin se istaknuo kao poručnik i kapetan austro-ugarske vojske, sudjelovao je u ratnim pohodima, no zbog časničkog života koji njegova žena nije razumjela, razvodi se i povlači se iz javnog života. 

Runjanin je njegovao ljubav prema glazbi i svirao je klavir. Glazbenu je naobrazbu stekao kod vojnog kapelnika u Glini Josipa Wendela gdje je kao carski kadet, na granici s Otomanskim carstvom, služio vojni rok. U Glini je, gdje mu je zapovjednik bio Josip Jelačić, često je pohodio književne skupove koje su organizirali pripadnici ilirskog pokreta, a na kojima su se čitali radovi ilirskih pisaca. Tu je prvi puta čuo pjesmu Antuna Mihanovića Horvatska domovina na koju je (najvjerovatnije 1848.) skladao glazbu. Pri tome se, kao osnovicom, koristio Donizettijevom O Sole piu ratto iz opere Lucia di Mammermoor. Prva izvedba bila je u kući trgovca Petra Peleša u Glini. Naknadno Runjaninovu melodiju za buduću hrvatsku himnu harmonizirao je (1861.) i notirao zagrebački pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger. Do današnjih dana uobičajilo se da se pjevaju samo četiri kitice himne (prva, druga, pretposljednja i posljednja).

Runjaninova melodija je prvi puta izvedena na otvorenju gospodarske Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891. Ova melodija je odabrana na svečanosti Hrvatskog pjevačkog saveza između tri pjesme -  Bože živi, blagoslovi (tekst: Petar Preradović, glazba: Ivan Zajc); Hrvatske himne (tekst: Hugo Badalić, glazba: I. Zajca) te Hrvatske domovine

Do 1907. Lijepa naša domovino bila je samo jedna od nacionalnih pjesma hrvatskog naroda (Bože živi, Još Hrvatska ni propala, Mi smo braćo ilirskoga roda). Tada se Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio Hrvatskom saboru glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom. Hrvatski sabor nije reagirao, ali pjesma je postala neslužbena hrvatska himna i izvodila se u mnogim svečanim prilikama. Kada je Hrvatska 29. listopada 1918. stekla kratkotrajnu nezavinost u Hrvatskom saboru pjevala se upravo Lijepa naša domovino. Između dva svjetska rata ostala je neslužbenom himnom, a tijekom Drugog svjetskog rata pjevala se na obje zaraćene strane među Hrvatima. Nakon svršetka Drugog svjetskog rata nije proglašena službenom hrvatskom himnom, ali se pjevala odmah nakon jugoslavenske. Prvi puta je proglašena službenom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) 29. veljače 1972., a što je preneseno i u Ustav SR Hrvatske 1974. Službeni notni zapis himne konačno je utvrđen 1990. u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Spomen ploča u čast skladatelju hrvatske himne nalazi se u rodnom mjestu Vinkovcima. Tamo je i glazbena škola koja nosi njegovo ime, kao i mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj. Danas je veći dio glazbenih djela Josipa Runjanin izgubljen. 

Izvor: 
http://www.moljac.hr/biografije/runjanin.htm