Učitelji, prijavite se

Zvonila su zagrebačka zvona dva dana 1678. godine

Juraj Habdelić jedan je od najplodnijih hrvatskih pisaca i jezikoslovaca 17. stoljeća. Rođen je 1609. u Starom Čiću. Obrazovanje je započeo u Zagrebu, studirao je filozofiju u Grazu, teologiju u Beču. Radio je kao gimnazijski profesor u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu gdje je postao rektorom Isusovačkog kolegija i upraviteljem sjemeništa. Tada je gimnaziju pohađao književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović koji će kasnije njegovati Habdelićev jezikoslovni rad. 

Habdelićeva djela osvježenje su hrvatske književnosti 17. stoljeća. Riječ je o djelima moralno-didaktičke problematike koja se ističu bogatstvom i razvijenim jezikom. Prvo takvo djelo Zrcalo Marijansko tiskano je u Grazu 1662. godine, a radi se o zbirci moralističkih pouka o ljudskoj ispraznosti i skromnosti. 

Juraj Habdelić zauzeo je istaknuto mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja djelom Dictionar ili reči slovenske koje je napisao 1670. Hrvatsko-latinski rječnik sadrži 12 tisuća riječi, a bio je namijenjen školskim potrebama za mladence horvatskog i slovenskog naroda. Habdelić je smatrao da se književni jezik treba graditi na jednom naječju te on kao osnovu uzima kajkavsko narječje koje bi trebalo preuzeti ulogu književnog jezika u cijelom sjevernom dijelu Hrvatske. Unatoč tomu, podržavao je djelovanje ozaljskog kruga koji je promicao miješanje narječja. 

Njegova knjiga Pervi otca našega Adama greh (1674.) ubraja se među najbolje knjige kajkavskog narječja po stilskoj i jezičnog vrijednosti. Knjiga govori o početku Starog zavjeta, donosi priču o rađanju ljudi u istočnome grijehu i njihovu oslobađanju u sakramentu krštenja. Habdelić se u knjizi spominje Gupčeve Seljačke bune i Zrinsko-frankopanske urote. 


Uz bogato književno i jezikoslovno djelovanje, Habdelić je bio otvoren prema prilikama i neprilikama svojeg vremena, domovine, Crkve i naroda. Umro je 27. studenoga 1678. godine. Kada u znak žalosti za nekim dva dana zvone sva zagrebačka zvona, kao što se to dogodilo 27. i 28. studenoga 1678. godine, kada je umro Juraj Habdelić, onda je to izravno i nesvakidašnje iskazivanje počasti pojedincu koji je obilježio i zadužio svoju sredinu, svoj narod i njegovu duhovnu i stvaralačku snagu, pa time i svoje vrijeme.

 
Za Habdelićevu pak jezičnu i književno-znanstvenu vrijednost i osebujnost njegova ključnog djela Pervi oca našega Adama greh,dovoljno je citirati upravo ono što je o tome Kukuljevićevu radu istakao i Zvonimir Bartolić jer je u Kukuljevićevoj ocjeni sadržano zapravo sve ono bitno što se odnosi, i na to djelo, ali i njegovu provjerenu recepciju:

Mi se usuđujemo (ističe Kukuljević! op. J. S.) dapače utvrditi da sva kajkavsko-hrvatska književnost neima bolje pučke knjige, poučne vrsti od ove našega Jezuite Habdelića. Navlastito njegovi primjeri (pelde) crpljeni iz svetoga pisma i svetih otacah, iz povjesti svietske i crkvene, iz putopisah, te iz samoga života i narodnih običajah, tolika su zlatna zrna, kolika se u svih pobožnih i ćudorednih knjigah onodbne naše književnosti sabrati nemogu. Način pripoviedanja piščeva je katkad ozbiljan, kadkad šaljiv, sada kara, sad poučava, gdi je potrebno prost je, dapače trivijalan, a opet drugdje uglađen i pridvoran, kako je to uprav zahtjevao predmet, o kojem, ili stališ, za kojega je pisao. (…) Ne manje vriednosti ima ista knjiga pogledom na bogatstvo jezika i jezičnih frazah.