Hrvatski jezik službeni je jezik u javnim službama već 167 godina

Proglašenju hrvatskog jezika službenim prethodilo je održavanje prvog zastupničkog govora u Saboru. Održao ga je Ivan Kukuljević Sakcinski 1843. godine. Nadahnuti Sakcinski pozvao je na uvođnje hrvatskog jezika u škole i urede kako bi se mogao postupno uvesti i u javni život. Želio je da hrvatski jezik zamijeni latinski koji je bio u upotrebi od druge polovice 13. stoljeća. 

Njegov prijedlog usvojen je četiri godine kasnije kada Sabor donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika u javnoj uporabi. Sve se odvilo 23. listopada 1847., a hrvatski jezik kao službeni jezik u Saboru počinje se primjenjivati od 1848. godine. 

• Uvođenju hrvatskoga kao službenog jezika prethodila je polustoljetna politička borba, a osobito preporodna nastojanja da se prihvati i primijeni jedinstveni pravopis i prihvati štokavski jezik u narodnome životu. Osobita zasluga u ovim nastojanjima pripada Ljudevitu Gaju koji je svojom Kratkom osnovom horvatsko-slavonskog pravopisanja iz 1830. stvorio prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda.
• Prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom u Danici 1835. bila je Mihanovićeva Horvatska domovina, budnica koja će poslije biti prihvaćena kao hrvatska himna.

Hrvatski političar, povjesničar i književnik (Varaždin, 1816. - Puhakovec, 1889.) bio je jedan od nositelja ilirskog pokreta, tj. hrvatskog nacionalnog preporoda. Svoj život posvetio je politici te kulturnom i znanstvenom djelovanju. Bio je jedan od sazivača Narodne skupštine koja je 25. ožujka 1848. godine Josipa Jelačića proglasila banom. Zalagao se za uvođenje hrvatskoga jezika umjesto latinskog kao službenoga te je bio prvi zastupnik koji je na materinskom jeziku progovorio u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. godine. Cijeli Kukuljevićev govor možete pročitati ovdje. 

Bio je važan sudionik revolucionarnih događanja 1848. / 1849. godine. Od travnja 1848. kao član Banskog vijeća zadužen je za prosvjetu i vjerska pitanja. U vrijeme Bachova apsolutizma (1949. - 1859.) bio je zemaljski arhivar Trojedne Kraljevine, utemeljielj Družtva za povestnicu jugoslavensku (1850.) i pokretač časopisa Arkiv za povestnicu jugoslavensku (1851.). Istaknuo se i kao veliki župan zagrebački, banski namjesnik i osnivač Samostalne narodne stranke 1863. godine. Bio je počasni član JAZU, a smatra se i pretečom hrvatske znanstvene bibliografije. 


Izvor: 
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=16788
Opća enciklopedija u 20 knjiga; Ki - Ku, Zagreb, 2005.