139 godina rođenja Dragutina Domjanića
Hrvatski književnik Dragutin Domjanić rođen je 12. rujna 1875. u Krčima kraj Sv. Ivana Zeline, a umro je 7. lipnja 1933. u Zagrebu. Podrijetlom je iz stare hrvatske plemićke obitelji koja je svoj plemićki list i grbovnicu stekla 1596. godine. Obitelj je hrvatskom narodu podarila neko značajnijih Domjanića - podžupana zagrebačke županije Stjepana Domjanića, časnika i pjesnika Adama Domjanića, gradskog tajnika u Zagrebu Milivoja Domjanića te najpoznatijeg Domjanića, hrvatskog književnika Dragutina Domjanića.
Dragutin Domjanić je završio studij prava te je radio kao sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU / HAZU od 1919., predsjednik Matice hrvatske od 1921. do 1926. kao i predsjednik zagrebačkog odjela PEN kluba. Uz književno djelovanje, Domjanić je često prevodio poeziju J. W. Goethea, H. Heinea, P. Verlainea, C. Baudelairea, S. Mallarmea kao i prozu M. Gorkog i L. N. Tolstoja.
Domjanić je neposredno prije početka Prvog svjetskog rata počeo pisati stihove na kajkavskom narječju te mu je ostao vjeran do kraja života. Prvi je u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. Njegove najpoznatije kajkavske zbirke su: Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragome kraju (1933.) čime se istaknuo kao bard novije kajkavske poezije. Tematika njegovih pjesama je duhovna ljubav, intima plemićkih domova, gospodarski perivoji, markizam i kavaliri minulih dana. Strahovao je od grubosti današnjice, žalio za svijetom koji odumire te je bio nepovjerljiv prema novim idejama.
U Sv. Ivanu Zelini održava se smotra dječjeg kajkavskog pjesništva još od 1970., a želi se potaknuti na sustavan rad s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama kajkavskog govornog područja. Domjanić je ostao upamćen po svojim kajkavskim pjesmama, a mnoge od njih su uglazbljene, primjerice Fala i Popevke sam slagal. Domjanićevi rukopisi nalaze se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!
Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.
A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!
Izvor:
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, Da- Ei, Pro Leksis d.o.o., Večernji list, Zagreb, 2005. (Dragutin Domjanić)
- http://www.nsk.hr/uz-obljetnicu-rodjenja-dragutina-domjanica/