88 godina radija i 58 godina televizije u Hrvatskoj

Radio u Hrvatskoj

"Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!" bile su prve riječi emitirane uživo 15. svibnja 1926. godine. Tim riječima započelo je radijsko emitiranje u Hrvatskoj samo šest godina nakon prve radijske postaje u svijetu - komercijalne radipostaje KDKA koja je svoju programsku shemu počela emitirati 2. studenoga 1920. godine. 

Prvim slušateljima obratila se prva radiospikerica Božena Begović, a njezin glas s radiopostaje, smještene na Markovu trgu broj 9, u dvorišnoj zgradi iz studija koji je jedva bio 5 metara dugačak, čuo se do sela Krašić udaljenog 40 km od Zagreba.  Slušatelji su tog 15. svibnja čuli službeni bilten, glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua, Saint-Saensa te na samom kraju 15-minutne novosti. Radio se prvih dana slušao pomoću detektora u kavanama i na drugim javnim mjestima.

Prva izvješća s mjesta događaja započela su u jesen, a prva terenska javljanja su bila u povodu otkrivanja spomenika J. J. Strossmayera u studenome. Radio Zagreb je do prosinca bio među prvim radiopostajama u Europi koje su javne pozvale publiku da sudjeluje u stvaranju originalnih rukopisa za radiodrame.

Radio Zagreb stvorio je dobre veze i održavao intenzivnu suradnju s Radio Pragom, Radio Varšavom, Radio Budimpeštom i Radio Berlinom. Prva hrvatska radiodrama Vatra emitirana je u travnju 1927., a ljeti su emitirane prve nogometne utakmice uživo, kasnije i moto trke te ostali sportski događaji. 

Hrvatska se pridružila velikim državama poput Kanade, Velike Britanije, Australije, Francuske, Belgije i dr., u kojima je radio počeo emitirati 1926. godine. Radio je 1926. emitirao u Kanadi, Velikoj Britaniji, Australiji, SSSR-u, Francuskoj, Belgiji, Čehoslovačkoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Finskoj, Italiji, Japanu, Meksiku, Norveškoj, Poljskoj, te u Hrvatskoj, na Radio Zagrebu, prvoj radiopostaji jugoistočne Europe. Tada je radiouređaj bio vrlo skup: stajao je od 4 tisuće do 10 tisuća dinara, a pretplata je iznosila 400 dinara godišnje. 

Televizija u Hrvatskoj

U večernjem terminu 15. svibnja 1956. slika iz Beča preko Graza i Slovenije stigla je u Zagreb. Taj događaj se smatra pojavom televizije na hrvatskom tlu, a sve što je bilo potrebno bio je repetitor na Sljemenu i kućni televizijski prijamnik. Jedan od veterana Hrvatske televizije opisao je početke televizije, posebno u svom rodnom Zagrebu, kao mnoštvo slika koje lebde u zraku iznad Europe. Bile su u eteru iznad Francuske, Velike Britanije, Italije i SSSR-a, no bile su nevidljive i neuhvatljive za one koji nisu imali tehničke mogućnosti primiti ih na televizijske ekrane. 

Prvi televizijski odašiljač počinje s radom na tridesetu godišnjicu Radio Zagreba, a reemitirao je programe talijanske postaje RAI 1. Prvi TV prijenos uživo s gala otvorenja Zagrebačkog velesajma zbio se 7. rujna, a emitiranje eksperimentalnog programa Televizije Zagreb započelo je 29. studenog. 

Odvažan stvaralački duh, osnovno znanje iz radiofonije, minimalne tehničke produkcijske mogućnosti za prenošenje slike i tona, zajedno s odlučnošću koju su pokazali zaposlenici Radio Zagreba, u konačnici su doveli do stvaranja Televizije Zagreb. Ovi pioniri televizije oslanjali su se na skromne mogućnosti odašiljača te osnovnu opremu postavljenu u hotelu Tomislavov dom na Sljemenu, sjeverno od Zagreba. 

Prvi uspješni televizijski prijenos bio je 22. travnja 1925. godine. Prijenos se dogodio u kući u Londonu uporabom prilično primitivnih, no istodobno senzacionalnih uređaja za prijenos prve televizijske slike u povijesti. Do sredine 1940-ih postojala su već 23 televizijska kanala. Iako je došlo do potpunog prestanka televizijskih prijenosa tijekom Drugog svjetskog rata, razvoj televizije je nastavljen odmah nakon njegovog svršetka.

Izvori: 
http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/
http://www.hrt.hr/povijest/povijest-hrt-a-2