Novi pogled na knjigu "Čitanja Matoša"

Nedavno obilježene obljetnice rođenja (140.) i smrti (100.) Antuna Gustava Matoša, jednog od najvećih hrvatskih pjesnika i pisaca, povod su i za novi pogled na djelo Čitanja Matoša, autorice i sveučilišne profesorice Dubravke Oraić Tolić u izdanju Naklade Ljevak.

I sama je autorica, kako u posveti naznačuje, ove dvije obljetnice navela kao povod za objavu sažetka više od tri desetljeća bavljenja opusom A. G. Matoša

Knjiga Čitanja Matoša u dva nam dijela – Stara i Nova čitanja – donosi sustavni pregled dosadašnjih napora u istraživanju i analizi Matoševa opusa i donosi, riječima dr. D. Pešorde, jedan novi okvir za sagledavanje toga pisca od prijelomne važnosti za hrvatsku književnost.
 

Kroz izbor kronološki poredanih eseja, autorica u Starim čitanjima istražuje teme i motive poput odnosa Matoša i pravaca avangarde i futurizma (esej Matoš i avangarda) te dijeli žanrovske linije u njegovoj prozi na fikcionalnu i putopisno – feljtonističku (Matoševa proza).

U Novim čitanjima nalazimo autoričine studije na temu odnosa grada i sela u Matoševom djelu (Matoševe metropole – Matoševe provincije), te na temu Matoševog poimanja žene (Matoš i žene). Velika je pažnja posvećena i motivima sna, kroz koji se stvarnost sagledava na groteskan i karikaturalan način u ranim djelima, da bi u kasnijim svijet snova sasvim zamijenio realnu zbilju (Matoševa poetika sna), dok knjigu zatvara studija o Matoševom shvaćanju nacije.




Knjiga Čitanja Matoša se ne sastoji samo od vrijednih književnoznanstvenih uvida – obogaćena je brojnim ilustracijama, crtežima, fotografijama i drugim odbljescima Matoševog života, otisnutim na marginama, zajedno s istaknutim citatima. To je još jedan razlog zbog kojeg su Čitanja Matoša jedna od onih knjiga kojima se neprestano vraćamo.


U ovom nam zaokruženom djelu Dubravka Oraić Tolić dočarava dva Matoša: ranog – lepršavog, zaigranog, otvorenog i kasnog – smrknutog, zatvorenog, konzervativnog. Sabirući svoje analize i čitanja ovog velikog pjesnika, autorica je dala pregled metodoloških mijena koje su se odigravale na književnoznanstvenoj sceni krajem 20. i početkom 21. stoljeća, a samim time nam je podarila i pogled na vlastiti put kroz znanost o književnosti kroz godine. 


O autorici


Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Od 1998. redovita je profesorica teorije književnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a zatim na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

U izdanjima naklade Ljevak objavila je još i knjige Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture. (2005) te Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente (2011), odlični priručnik i uvod u pisanje svih oblika znanstvenih radova – od maturalnog rada do doktorata – koji sadrži neprocjenjive savjete i naputke koji će biti od pomoći svakom učeniku i studentu. Priručnik Akademsko pismo možete pogledati i naručiti putem online knjižare - http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-8992-akademsko-pismo !