Čitanke u nastavi književnosti
Uspješno poučavanje (učitelj) i učenje (učenik) umnogome ovisi o odgovarajućim metodama, načinima i oblicima rada, ali i o odgovarajućim nastavnim sredstvima i pomagalima. Između svih nastavnih sredstava najistaknutiji je zasigurno udžbenik.
Vladimir Anić udžbenik definira kao “osnovnu školsku knjigu iz koje se uči nastavni predmet” (Anić, 1991: 763), dok Jure Šonje navodi kako je udžbenik “knjiga koja metofički izlaže nastavno gradivo prema državnom programu za određeni razred određene škole” (Šonje, 2000: 1294).
Udžbenik je nastavno sredstvo namijenjeno višegodišnjoj uporabi, a služi učenicima kao jedan od izvora znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva utvrđenih nacionalnim i predmetnim kurikulom.
Udžbenik, navodi Pingel, kao moćno sredstvo utjecaja na mlade naraštaje postaje predmet zanimanja ne samo jednoga društva nego i svjetske zajednice. Tako se istraživanje udžbenika kontinuirano provodi pod pokroviteljstvom UNESCO-a.
Povijesna retrospektiva i nastave i udžbenika, kao njezina stalnog pratioca i gotovo nerazdvojnoga izvora znanja, koji se zadržao u svim njezinim transformacijama, govori na svoj način i o kvaliteti te međusobne povezanosti, upućuje na potrebu zajedničkoga proučavanja nastave i udžbenika. Promjene u organizaciji, metodama i tehnikama nastave uvijek su bile praćene odgovarajućim promjenama udžbenika. Tako su tradicionalni nastavni sustavi tražili i tradicionalno koncipiran udžbenik koji je sadržavao znanja što ih učenik mora usvojiti i koji nije trebalo posebno didaktički oblikovati za učenika. Udžbenici su morali osiguravati dominantnu ulogu nastavnika i pasivnu ulogu učenika, pa su na toj osnovi nastali kao “skladišta informacija” koje je trebalo upornim ponavljanjem usvojiti i zadržati u pamćenju (PE2, 1989). Pisani tekst, kao osnovni medij udžbenika, ograničava mogućnosti za dijalog i svodi ga na brižljivo vođenje recepcije teksta i metakognitivnu podršku učenju (ona je jedan od razloga zašto se kritički preispituje koncepcija tzv. radnoga udžbenika).
nastavni predmet.
Ali, kao što u tekstu Specifičnosti udžbenika matematike za prvi razred osnovne škole kaže Stjepan Ovčar, “današnji autori udžbenika nalaze se i u povoljnijoj situaciji. Dostupne su im informacije iz istraživanja razvojne i pedagoške psihologije, te metodičke teorije i prakse” (Ovčar, 2004: 180). Ima i mišljenja kako bi udžbenik svojim sadržajem trebao promijeniti način na koji učenik uči. “Zadaci uz sadržaje trebali bi biti prilagođeni individualnim sposobnostima i stilovima učenja. Udžbenik kao važan školski izvor mora zaokupiti pozornost učenika, omogućiti mu aktivnost, podržati tu aktivnost te mu osigurati praćenje procesa spoznavanja i rezultata različitih procesa” (Peko, Borić, Vujnović, 2004: 142-143). Jadranka Nemeth-Jajić navodi kako trenutačna situacija koju obilježava “raznovrsnost u koncepcijama nastave, predmetnoga područja pluralizam metodičkih pristupa i sustava pruža mogućnost izrade različitih tipova udžbenika za isti predmet” (Nemeth-Jajić, 2007: 45). Udžbenik namijenjen književnom odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jest čitanka. Njezina svrha nije istovjetna s primarnom svrhom književnosti (individualno komuniciranje s književnom umjetninom, za što ne treba udžbenik, nego izvorna djela), nego pouka, učenje o književnosti. Bitno je obilježje svakoga udžbenika, pa i udžbenika književnosti, njegova edukativna namjena.
Čitanka/udžbenik za osnovnu školu, ističe Dragutin Rosandić, “posebna je vrsta dječje knjige koja svojim sadržajem i likovno-grafičkim izgledom udovoljava recepcijskim (doživljajno-spoznajnim) mogućnostima učenica/učenika” (Rosandić, 2005: 161). Interakcijom s udžbenicima ostvaruje se velik dio kulturne medijacije pojedinačnoga psihičkoga razvoja učenika.8 To posebno vrijedi u sredinama gdje je koncepcija obrazovnoga sustava još uvijek takva da udžbenik ima veliku ulogu u realnom obrazovnom procesu. U takvom obrazovnom sustavu udžbenik je osnovno, a katkad i jedino nastavno sredstvo koje postavlja standarde intelektualnoga rada.
Iz knjige Valentine Majdenić REGIONALNI TEKST DJEČJE KNJIŽEVNOSTI