Ivan Gundulić

O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!

Svi prepoznajete ove stihove, oni su bezvremenski, kao uostalom i njihov autor, jedan od najvećih hrvatskih književnika, Ivan Gundul, koji je umro na današnji dan 1638. godine.

Bio je plemić, političar, vrlo kontemplativan i religiozan čovjek, u duhu katoličke reforme, poslije Tridentskog koncila. U tom se duhu odrekao svoje rane poezije, Poroda od tmine, ali ostala su nam njegova druga književna djela trajne vrijednosti: Suze sina razmetnoga, barokna poema izuzetno bogata baroknog ornatusa, Dubravka, barokna melodrama, koja govori o slobodi i iz koje su izvađeni ovi početni stihovi, te, ponad svih, povijesni ep Osman, naša verzija Tassova Oslobođenog Jeruzalema, zasigurno vrhunac književnosti hrvatskoga baroka. Ujedno i vrhunac baroknog figuralnog stila u nas. Ep koji je, osim po temama oholosti, vlasti, povijesti, odnosa Zapada i Istoka, ljubavi itd., poznat i po tome da mu nedostaju dva pjevanja (od 20): 14. i 15. pjevanje.

Mnogi su ga književnici i umjetnici dopunjavali i ugrađivali svoje varijante: Od Pjerka Sorkočevića, Marina Zlatarića, Ivana Mažuranića, pa do slikara i karikaturista Branka Angelija Radovanija.

Danas, kada se gube trajne vrednote društva i kada se klasici guraju na marginu, Dživo Gundulić promatra nas s plave novčanice od 50 kuna.