OBRAZOVNI KURIKULUMI, STANDARDI I KOMPETENCIJE

Istraživač teorije i metodologije kurikuluma, autor nekoliko tekstova o metodičkim i kurikulskim obzorima te priređivač Nacrta strategije za promjene hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava, prof. dr. sc. Dragutin Rosandić napisao je knjigu „Obrazovni kurikulumi, standardi i kompetencije: s posebnim usmjerenjem na jezično-književno područje.“

Knjiga je podijeljena na nekoliko poglavlja: 

  • Kurikulumska teorija i metodogologija
  • Metodološki modeli
  • Kurikulum u hrvatskoj teoriji i metodologiji
  • Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi
  • Pedagogijski, edukologijski, didaktički i metodički prinosi kurikulumskoj teoriji i metodologiji
  • Vrste kurikuluma
  • Kurikulumski teorijsko-metodološki predlošci za stvaranje kurikuluma
  • Jezično-komunikacijsko područje
  • Metodologija promjena hrvatskoga školstva
  • Promjene hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava
  • Vrednovanje odgojno-obrazovnog sustava
  • Internacionalizacija sustava
  • Uzorak obrazovnoga standarda za materinski jezik
  • Ususret novim promjenama hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava
  • Učenje kompetencija


Autor je u Predgovoru knjige naglasio sljedeće: 

"Knjiga se opredjeljuje za znanstvenu metodologiju u promjenama hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava i njegovo uključivanje u kontekst europskih odgojno-obrazovnih sustava, utemeljenost u filozofiji odgoja i obrazovanja na načelima demokracije, pluralizma, ljudskih prava, nacionalnog identiteta, interkulturalizma i višejezičnosti. Knjiga je namijenjena svim institucijama koje se bave odgojem i obrazovanjem (agencijama za obrazovanje, školama, učiteljicamau/učiteljima, roditeljima, znanstvenim institucijama, resornom ministarstvu i njegovim stručnim službama te široj društvenoj i kulturnoj javnosti." 

Zašto je knjiga namijenjena velikom broju odgojno-obrazovnih skupina?

Autor ističe da je kurikul sustav koji ne obuhvaća samo sadržaj odgoja i obrazovanja, već obuhvaća sve aktivnosti koje se odnose na planiranje, primjenu i vrednovanje postignuća odgojno-obrazovnoga procesa. Koliko je pojam važan, potvrđuje činjenica da je Bobbitt objavio djelo How to make Curriculum, kojim započinje razvoj kurikulske teorije i metodologije o promjenama školskoga/odgojno-obrazovnog sustava 1924. godine. 

Kada uzmemo u obzir strukturne značajke, kurikul ima više sastavnica, poput utvrđivanja društvenih potreba, ciljeva (svrha odgoja i obrazovanja u konkretnim društvenim uvjetima, izbora sadržaja (kriteriji izbora - društvena relevantnost, primjerenost, ostvarivost, učinkovitost) te organizacije sadržaja u odgojno-obrazovnom procesu. U primjeni kurikulske metodologije vrijede načela znanstvenosti, kompetitivnosti, interdisciplinarnosti, nacionalnih specifičnosti, adekvatnosti, koherentnosti i metodološke valjanosti te načelo uporabivosti. Autor ističe da je u provedbi promjena hrvatskoga školskog sustava često iznevjerno načelo kompetitivnosti. 

Autor knjige prati i propituje kurikulumsku teoriju i metodologiju od devedesetih godina 20. stoljeća pa do danas u internacionalnom i nacionalnom kontestu. Rosandić se usmjerio i na promjene odgojno-obrazovnog sustava od devedesetih godina prošlog stoljeća pa do danas te ističe da promjene u Hrvatskoj ne slijede metodologiju i teoriju kurikuluma sve do prvog desetljeća 21. stoljeća. 

B. Robinsohn smješta kurikul u širi društveni i kulturni prostor. Zato, važno je da svi koji se bave kurikuluskom metodologijom imaju obzira prema općem cilju odgoja koji se sastoji u pripravi pojedinca za suočavanje sa životnim situacijama, takva priprava postiže se stjecanjem kvalifikacija i dispozicija, a one se postižu posredovanjem različitih elemenata kurikula. Na taj način, kurikul postaje „škola otvorenih vrata.“

Na kraju možemo zaključiti: 

Uvrštavanje različitih sadržaja mora zadovoljiti stjecanje kompetencija. Važno je uključiti zavičajnu kompetenciju (kompetencija na materinjem jeziku) koja ima čelno mjesto u sustavu kompetencija. Na predmetu Hrvatski jezik učenici moraju steći jezično komunikacijsku kompetenciju koja se utemeljuje na znanju o jeziku, a uključuje različite vrste djelatnosti poput govorenja, slušanja, čitanja, pisanja i prevođenja. Uz to, komunikacijska jezična kompetencija povezuje se s leksičkom, gramatičkom, fonetskom, pravogovornom, pravopisnom, fonetičkom, leksičkom, gramatičkom, stilističkom spremnosti. Osobito je važno stjecanje pravopisne kompetencije koja podrazumijeva znanje pravopisa i pravila te njihovu primjenu u vlastitom i tuđem pismenom izražavanju, odnosno pisanim tekstovima.

Sve ovo nas navodi i na autorov stav koji je zapisao u knjizi: 

Kurikulum je filozofija odgoja i obrazovanja, planiranje, programiranje i ostvarivanje ciljeva, temelj djelovanja, mijenjanja i unapređivanja nacionalnog i školskog života.


  
Ovu knjigu tvrdog uveza s više od 325 stranica možete pronaći na stranicama Knjižare Ljevak. 
http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-15172-obrazovni-kurikulumi-standardi-i-kompetencije-