Nagrada "Grigor Vitez" Jasminki Tihi-Stepanić

Obrazloženje nagrade:

Pripovjedački stil, kojim nas spisateljica Jasminka Tihi-Stepanić provlači kroz lijenu svakodnevicu školskih praznika jedne adolescentice i njenog mlađeg, jedanaestogodišnjeg brata, nenametljiv je i mekan. Tri četvrtine knjige plutamo kroz ljetnu vrućinu zajedno s ponuđenim motivima od kojih će, čini nam se, jedan preuzeti glavni tok: možda onaj o kršenju pravila i zabrana (koje postavlja kritički i radno aktivna baka), možda onaj o složenoj obiteljskoj situaciji (u kojoj oba roditelja traže mogućnost za novu životno-financijsku kombinaciju obitelji), a možda onaj u kojem se zbrajaju ljetna prijateljstva i simpatije.

No, Ljeto na jezeru Čiču nije proza kojoj je cilj poigravati se s ispunjavanjem očekivanja svojih čitatelja ili sa šarmiranjem istih. To je proza koja nudi suptilnije, a dublje izazove.

Svjedočenje životu tijekom toplog ljeta bit će presječeno kao nožem. Baš onako kako se to zna dogoditi kad život posjeti nesreća. Ona ovaj put ima lice utopljenog jedanaestogodišnjeg dječaka. Roman Ljeto na jezeru Čiču postaje tako roman o gubitku.

Gledajući unatrag, pojašnjava se zašto se u tri četvrtine knjige bavilo naizgled ne bitno povezanim situacijama. Svaka od njih je „pomogla“ da se priđe korak bliže tragediji, iako na kraju nijedna od njih nije tragediju skrivila. Izrezana kriška života skrivala je formulu smisla – da je život baš sve – i ljubav i razočarenja, i strah i nada, ali i bol, strašna bol od koje se ostaje bez zraka u plućima. Posljednja četvrtina romana Ljeto na jezeru Čiču posvećena je upravo tišini boli, ali i misteriju koji se zove – nastavak života boli usprkos.