Nove spoznaje o prilagodbi nastavnih sadržaja...

Ivana Šabić
Marija Čelan-Mijić

Prilagodba sadržajno-metodičkih sadržaja
za učenike s teškoćama u čitanju i disleksijom

Sažetak

Prilagodba sadržajno-metodičkih sadržaja namijenjena je učenicima s teškoćama u čitanju u smislu unapređenja aktivnoga pristupa čitanju i učenju. Za aktivno čitanje potrebno je osigurati zanimljiv materijal koji neće stvarati otpor, a čitanje će učiniti učinkovitim. Kako bi postigli navedeno, potrebno je učenicima prilagoditi jezičnu razinu. Primjerena jezična razina olakšat će dekodiranje i pomoći učenicima da se koriste vlastitim jezičnim iskustvom.
Prema Franku Smithu (2007.), „pravilno razumijevanje riječi“ postepeni je proces u usvajanju jezika.

Ključne riječi: prilagodba, osobe s teškoćama u čitanju, disleksija, razumijevanje pisanih sadržaja.

Uvod

Na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju logopedi stručno informiraju o disleksiji, načinima kako prepoznati dijete s disleksijom, o specifičnim i nespecifičnim teškoćama povezanima s čitanjem i pisanjem, kao i o problemima s računanjem. Prava o školovanju učenika s disleksijom i teškoćama u učenju regulirana su raznim Pravilnicima, naputcima i uputama. Uobičajeno je da djeca s disleksijom nemaju teškoća u govornome jeziku i najčešće se teškoće uočavaju prilikom učenja čitanja. Jedan od velikih pomaka u želji da djeca s disleksijom zavole čitanje je nacionalna kampanja „I ja želim čitati“ u organizaciji Hrvatskoga knjižničarskog društva koja djeluje od 2017. godine. Cilj je kampanje upozoriti javnost na nedostatak sustavnoga istraživanja teškoća čitanja i nedostatne produkcije građe lagane za čitanje, čemu je najveća prepreka postojeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

Motiv prilagodbe udžbenika

U radu s učenicima koji imaju teškoće u čitanju, neovisno radi li se o trajnim ili prolaznim teškoćama, nedostaje ili je, možemo reći, već nedostajalo građe lagane za čitanje. Način na koji se radilo prije vremena izdavanja građe lagane za čitanje oduzimao je jako puno vremena u pripremi materijala i pronalasku sadržaja koji će motivirati učenike da zavole čitanje i da ravnopravno sudjeluju u nastavnome procesu. Prilagodba udžbenika za učenike s primjerenim programom školovanja, osim što učenicima i učiteljima omogućuje lakši način praćenja nastave, donosi sadržaje prilagođene jezične razine u kojima se poštuju teškoće koje imaju učenici s teškoćama u čitanju i učenju.

Najveći dio nastavnoga procesa odvija se u jezičnome kodu. Kvalitetna nastava prepoznaje se kao kvalitetna komunikacija učenika i učitelja. Govorna komunikacija, radio, televizija i digitalni alati proširuju znanje i čest su oblik prenošenja informacija. Ipak, pisani je tekst i dalje najzastupljeniji oblik prenošenja znanja. Dobri čitači lako pronalaze informacije i prate sadržaj. U pisanim sadržajima imamo mogućnost provjere i vraćanja na već pročitano, što nam pomaže u učenju novih sadržaja. Učenicima koji imaju bilo kakve teškoće potrebno je omogućiti nastavne sadržaje koji će biti razumljivi te na taj način ostvariti motivaciju za čitanje.

Međunarodni savez školskih knjižnica i knjižničnih društava (IFLA) donosi sljedeće smjernice za prilagodbu teksta:

• smanjiti količinu teksta
• na početku rečenice staviti imenicu ili glagol
• rečenice trebaju biti kratke i jasne
• iznositi kratke i jasne informacije
• zadržati emocionalni doživljaj teksta
• izbaciti riječi okidače
• poštovati kronološki slijed radnje
• objasniti nepoznate riječi
• koristiti font Arial
• veličina fonta 16
• poravnanje ulijevo.

Usmjerenim se poticajima, biranim jezičnim oblicima koji su semantički pogodni i doslovnim primjerima olakšava rad učenicima koji imaju drugačiji način učenja u odnosu na djecu bez teškoća.¹ Učenici koji imaju nedostatna jezična znanja često imaju i teškoće u učenju. Prilagodbom jezične razine i metodičkih sadržaja oblikuju se cjeloviti programi za poboljšanje onih vještina koje su nedostatne.

Primjereni metodičko-didaktički sadržaji za učenike imaju niz pozitivnih učinaka. Sadržaji koji su skraćeni i bogati vizualnom i jezičnom podrškom kod učenika stvaraju manji otpor. Informacije koje je potrebno zadržati posebno su naglašene. Riječi koje imaju višestruko značenje ili postoji mogućnost da ih učenik neće pravilno identificirati dodatno su pojašnjene, što olakšava pravilno korištenje vokabulara. Nedostatna usvojenost gramatike također otežava razumijevanje.² Adekvatnim korištenjem sintaktičkih pravila i jednostavnih struktura rečenica omogućuje se bolja percepcija, a samim time i interpretacija pročitanoga.

Učenik ostvaruje mogućnost i pravo na osobni kurikulum, a time i na primjerene oblike odgojno-obrazovne podrške. Prilagodba sadržaja u odgojno-obrazovnome procesu daje mogućnost fleksibilnoga planiranja i provedbu osobnih kurikuluma.

Zaključak

Osim primanja informacija iz pisanoga teksta, čitanje je i spoznajno-doživljajni proces koji je temelj razvoja niza kompetencija, ali i stjecanja znanja za cjeloživotno učenje. Čitanje se ne razvija samo od sebe, potrebno ga je poticati, a najveću odgovornost nose oni koji se s različitih aspekata čitanjem bave u odgojno-obrazovnome procesu. Zato prilagodba jezičnih sadržaja laganih za čitanje ima za cilj opismenjavanje osoba s disleksijom i teškoćama u čitanju, kao i mijenjanje njihovih stavova prema čitanju.

 

________________________________

1. Ljubešić, Marta. Jezične teškoće školske djece. Zagreb: Školska knjiga, 1997., str. 220. Citirano prema Fey i sur. (1993): Two approaches to the facilitation of grammar in children with language impairment: an experimental evaluation. Journal of Speech and Hearing Research. 1993., 36, 141 – 57.
2. Ljubešić, Marta. Jezične teškoće školske djece. Zagreb: Školska knjiga, 1997., str. 60. Citirano prema Wolf, M., Vellutino, F. (1993.): A psycholinguistics account of reading. In: Berko, G. J., Bernstein, N. R. (Eds): Psycholinguistics. Harcourt Brace Jovanovich College Publishers.