Ivan Sergejevič Turgenjev – između Rusije i Zapada

Ivan Sergejevič Turgenjev, rođen u plemićkoj obitelji 9. studenog 1818. godine, proveo je osamljeno i teško djetinjstvo u ruskom gradu Orelu. Otac, pukovnik u ruskoj vojsci, često je putovao i izbivao iz doma, a poginuo je kad je Ivanu Sergejeviču bilo samo 16 godina. Majka, bogata nasljednica, bila je okrenuta svojoj patnji i nije obraćala mnogo pozornosti svojim sinovima. Tako se mladi Ivan Sergejevič okrenuo književnosti i filozofiji vrlo rano.

 

Nakon standardnog obrazovanja koje su prolazili svi sinovi plemića, Turgenjev je studirao na nekim od najboljih sveučilišta svoga doba – prvo u Moskvi, zatim u Peterburgu i Berlinu, koncentriravši se ponajviše na klasičnu književnosti i filologiju, te filozofiju.

 

Iz Berlina se vratio opijen idejama prosvjetiteljstva i zapadnjačkim načinom života, te je smatrao da put u bolju budućnost Rusije ovisi u usvajanju tih ideja. Prvi korak bilo je ukidanje kmetstva, ideja za koju se Turgenjev strastveno zalagao.

 

Veći dio svog života Turgenjev je proveo na Zapadu, u Njemačkoj i Francuskoj, kao dio visokog društva i okružen velikim piscima poput Emila Zole i Gustava Faluberta, koji su, kao i ostatak književne javnosti tih zemalja, prepoznali njegov talent i priznavali njegovo stvaralaštvo. Tako je Turgenjev postao poveznica između Rusije i Zapada, prenosivši zapadnjačke ideje i standarde u rusku književnost i pronoseći riječ o ruskoj književnosti diljem svijeta. Uz Tolstoja i Dostojevskog, Turgenjev je jedan od pisaca koji su najzaslužniji za formiranje ruske književnosti kao jedne od najkvalitetnijih i poznatijih u svijetu.

 

Svojom zbirkom novela Lovčevi zapisi Turgenjev je zacrtao put ruskog realizma, a romanom Očevi i sinovi, romanom kojeg neki smatraju i najznačajnijim romanom 19. stoljeća, zaslužan je za učvršćivanje mjesta ruskog realizma odmah pri vrhu svjetske književnosti.