Sve do pojave Slavka Kolara, u hrvatskoj književnosti nije bilo pisca kroz čiji bi se cjelokupni opus provlačili elementi humora i satire. Vezan porijeklom za Moslavinu i Posavinu, Kolar se u svojem književnom djelovanju bavio tematikom tipičnom za početa
Sve do pojave Slavka Kolara, u hrvatskoj književnosti nije bilo pisca kroz čiji bi se cjelokupni opus provlačili elementi humora i satire. Vezan porijeklom za Moslavinu i Posavinu, Kolar se u svojem književnom djelovanju bavio tematikom tipičnom za početak 20. stoljeća – socijalnim tematiziranjem hrvatskog sela, no njegovo humoristično sagledavanje društvenih zbivanja čine ga originalnom pojavom suvremene hrvatske književnosti.
Rođen 1. prosinca 1891. godine u selu Palešniku kraj Garešnice, Slavko Kolar (punim imenom Vjekoslav Alojzije Kolar) se tokom svog djetinjstva često selio, da bi napokon maturirao u Zagrebu. Na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima 1913. godine diplomirao je agronomiju, kojom se i bavio tokom čitavog svog života. Postigao je velike uspjehe u struci usprkos svojim glasnim političkim mišljenjima i kritikama, te dozi neozbiljnosti i kršenja discipline, koje su ga pratile kako u svakodnevnom životu, tako i u književnom stvaranju. Aktivan na društveno – političkoj sceni, sudjeluje i u Drugom svjetskom ratu, da bi se u mirovini napokon posvetio isključivo književnosti.
Iako je počeo pisati još u osnovnoj školi, Kolar se kao pisac afirmira tridesetih godina 20. stoljeća kada, crpeći motive iz vlastitog privatnog i profesionalnog života, te iz burne hrvatske političke situacije toga doba, doživljava najveće uspjehe zbirkama pripovjedakaIli jesmo – ili nismo (1933.) i Mi smo za pravicu (1936.). U kasnijim godinama života okreće se i pisanju dječje književnosti i filmskih i televizijski scenarija, pa tako 1961. godine piše i scenarij za film Breza prema istoimenoj pripovjetci iz 1928. godine.
Umire u Zagrebu, 15. rujna 1963. godine.