Obljetnica rođenja Ante Kovačića

Djetinjstvo i školovanje

Hrvatski književnik Ante Kovačić se rodio 6. lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice), a župnik Ivan Zodić ga je krstio istog dana. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji 1857. kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen-ploča. Kovačić je imao teško djetinjstvo, školovao se u pučkoj školi u Mariji Gorici gdje je bio jedan od najdarovitijih đaka. Nedostatak novca je onemogućilo njegovo daljnje školovanje sve dok mu nije pomogao zagrebački kanonik Tomo Gajdek i poslao ga na školovanje u Zagreb. 

Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganja mature, Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećenićko zvanje. Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu Elegija (1873.). Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinim činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati. U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski usmjerenih profesora, a 1876. je maturirao. 

Studentski dani

Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. Hrvatski dom, društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome na Pravnom fakultetu 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijest Baruničina ljubav ("Vijenac", 1877.) posvetio je svojoj supruzi. Doktorirao je na Pravnom fakultetu 1887. godine. 

Obitelj

Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmlađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. nakon očeve smrti, a završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te radio i kao novinar. Oženio se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu. 

Najpoznatija Kovačićeva djela

Baruničina ljubav - roman; 1877. izlazi u časopisu "Vijenac", a 1878. u Zagrebu kao samostalna knjiga

Smrt babe Čengićkinje - travestija; 1882.

Fiškal - roman; Senj, 1882.

Među žabari - nedovršen roman; 1886. u časopisu "Balkan"

U registraturi - roman; 1888. u časopisu "Vijenac", 1911. u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu kao samostalna knjiga

Pripovijesti I-II - HIBZ, Zagreb, 1944.

O romanu U registraturi

Kovačićevo djelo U registraturi najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća. Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma (raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja "moderne" hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića).

Kovačić u ovom djelu predočava moral, društvene i obiteljske odnose, psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka: prijateljstvo, razmirice, svađe; ljubav i ljubavne odnose; obiteljske odnose. Kovačić s puno simpatije opisuje život i običaje na selu: svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući). Ipak, nije to idealizirana slika sela, prikazuje se i primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Ovaj roman je na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.

Napomena:
Tekst o Anti Kovačiću je preuzet sa stranice projekta Wiki-dveri info. Riječ je o portalu koji uređuju zaprešićki osnovnoškolci, a obrađuju teme i značajne osobe iz lokalne povijesti. Projekt je osmislila Gradska knjižnica Ante Kovačića iz Zaprešića. 

http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87