Velikanka pera
Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka, vrsna dopisnica i reporterka iz Budimpešte i Beča, vrsna (iako nažalost neformalna) urednica Obzora, suradnica brojnih drugih novina i listova. Bila je feministica, domoljupka, te nadasve plodna i vrijedna književnica. Najčitanija književnica (i književnik!, da ne bude zabune, jer naš jezik dozvoljava ovakve zabune) svojega vremena.
Njezini su se feljtonistički romani, dakle pisani u nastavcima, željno iščekivali i gutali u jednom dahu. „Tajna Krvavog mosta“, „Grička vještica“, „Kći Lotrščaka“... Pisala je i romane realističke poetičke orijentacije, npr. „Vladko Šaretić“... Napisala je važan autobiograski roman, romansiranu autobiografijju, „Kamen na cesti“, a autorica je i prvoga hrvatskog kriminalističkog romana „Kneginja iz Petrinjske ulice“. Bavila se i dramskom književnošću itd.
Vodila je zanimljiv život, sadržajan život, prkosan život, i ne zato što su takva bila vremena, jer sva su vremena takva, nego zato što je bila velika osoba u maloj sredini, ponajprije na onom društveno-duhovnom planu, a ne na geografskom. Velika osoba! Kako kaže Pavličić – ispred svoga vremena.
Usprkos svim tugama i brodolomima kroz koje je u životu prolazila, tražeći ljubav i samoostvarenje, i u njima smisao. Napustila nas je prije 60 godina te, premda se znanstveni i istraživački interes za nju pojačao, još čekamo pravu i punu recepciju njezina lika i djela. Onakvu kakvu zaslužuje.
Njezini su se feljtonistički romani, dakle pisani u nastavcima, željno iščekivali i gutali u jednom dahu. „Tajna Krvavog mosta“, „Grička vještica“, „Kći Lotrščaka“... Pisala je i romane realističke poetičke orijentacije, npr. „Vladko Šaretić“... Napisala je važan autobiograski roman, romansiranu autobiografijju, „Kamen na cesti“, a autorica je i prvoga hrvatskog kriminalističkog romana „Kneginja iz Petrinjske ulice“. Bavila se i dramskom književnošću itd.
Vodila je zanimljiv život, sadržajan život, prkosan život, i ne zato što su takva bila vremena, jer sva su vremena takva, nego zato što je bila velika osoba u maloj sredini, ponajprije na onom društveno-duhovnom planu, a ne na geografskom. Velika osoba! Kako kaže Pavličić – ispred svoga vremena.
Usprkos svim tugama i brodolomima kroz koje je u životu prolazila, tražeći ljubav i samoostvarenje, i u njima smisao. Napustila nas je prije 60 godina te, premda se znanstveni i istraživački interes za nju pojačao, još čekamo pravu i punu recepciju njezina lika i djela. Onakvu kakvu zaslužuje.