U našoj Nakladi Ljevak izašao je lektirni naslov Prašnjavko Želimira Hercigonje i ilustratorice Ivane Guljašević
Vraća nam se neobično biće s tavana, ispunjenog starim stvarima i uspomenama prekrivenima dekom prašine. A to je biće jedan patuljak, ovako dosta opisnog imena – Prašnjavko. On je kao poznati pas iz starog crtića Kakav nered, a njegov tavan tavan je ispao iz početka još starijega filma Tajne starog tavana našega vrhunskog scenografa i redatelja Vladimira Tadeja. Dakle, Prašnjavko je stvorenje koje voli prašinu, vlagu i prljež, koje se hrani gljivama i kišnicom i spava u starom kaputu svoga starog gospodara, čije staro pismo čita, čiju staru fotografiju gleda, i u čijim starim igračkama uživa...
Ova bajka, ili priča, ili bajkopriča, pripovijeda nam (premda ne pripovijedaju priče, nego ljudi i likovi, a priče se pripovijedaju, kao i bajke), dakle, o životu toga neobičnog patuljka među sjećanjima, i rutinama, i među svojom (zapravo gazdinom) povijesti, koji se mijenja i nestaje kako dolaze novi vlasnici i prazne tavan... Sve rezultira velikim promjenama i nečijim odlascima...
Prašnjavko nam u maniri basne iznosi važne životne pouke, o tome da je život nepredvidljiv i nestalan i da nikad ne znamo kada će nas zadesiti neka promjena. Baš tako, zadesiti, u kojoj ćemo biti objekti! I o tome da je važno da sve podnesemo onako, onako, a otprilike kao jedni stari rimski filozofi koji su se zvali stoicima, ali opet i ne sasvim tako, već i aktivno i optimistično jer iza svake kiše dolazi Sunce (a i to je jedna stara rimska, antička izreka...)
A kako je prašnjava bajkopriča namijenjena dječjem uzrastu, onda se takva pouka o promjenama može objektivirati u sasvim konkretnom primjeru, a koji nijedno dijete nikad nije voljelo, bilo da ima 5 bilo 15 godina, a to je nova država, mjesto, sredina, škola, društvo, sve novo, novcato... a zapravo sasvim, obična, svakidašnja, sasvim ljudska stvar, potreba i nužda. Nepregledni prostor migracija u vremenu! Koji je često pozitivan i poticajan za dalje.
Na kraju, izvrsna nam bajka govori i o sjećanju i o uspomenama, koje čine dobar dio svačijih života, i koje su vrijednost i same po sebi (ako su kontrolirane i ako te ne preuzmu), ali ponajprije i po svojim sadržajima.
Ovu bogatu lektirnu bajkopriču, bajku i priču (sve u jednom) možete čitati i u lijepo ilustriranom izdanju naše i vaše Naklade Ljevak!
Ova bajka, ili priča, ili bajkopriča, pripovijeda nam (premda ne pripovijedaju priče, nego ljudi i likovi, a priče se pripovijedaju, kao i bajke), dakle, o životu toga neobičnog patuljka među sjećanjima, i rutinama, i među svojom (zapravo gazdinom) povijesti, koji se mijenja i nestaje kako dolaze novi vlasnici i prazne tavan... Sve rezultira velikim promjenama i nečijim odlascima...
Prašnjavko nam u maniri basne iznosi važne životne pouke, o tome da je život nepredvidljiv i nestalan i da nikad ne znamo kada će nas zadesiti neka promjena. Baš tako, zadesiti, u kojoj ćemo biti objekti! I o tome da je važno da sve podnesemo onako, onako, a otprilike kao jedni stari rimski filozofi koji su se zvali stoicima, ali opet i ne sasvim tako, već i aktivno i optimistično jer iza svake kiše dolazi Sunce (a i to je jedna stara rimska, antička izreka...)
A kako je prašnjava bajkopriča namijenjena dječjem uzrastu, onda se takva pouka o promjenama može objektivirati u sasvim konkretnom primjeru, a koji nijedno dijete nikad nije voljelo, bilo da ima 5 bilo 15 godina, a to je nova država, mjesto, sredina, škola, društvo, sve novo, novcato... a zapravo sasvim, obična, svakidašnja, sasvim ljudska stvar, potreba i nužda. Nepregledni prostor migracija u vremenu! Koji je često pozitivan i poticajan za dalje.
Na kraju, izvrsna nam bajka govori i o sjećanju i o uspomenama, koje čine dobar dio svačijih života, i koje su vrijednost i same po sebi (ako su kontrolirane i ako te ne preuzmu), ali ponajprije i po svojim sadržajima.
Ovu bogatu lektirnu bajkopriču, bajku i priču (sve u jednom) možete čitati i u lijepo ilustriranom izdanju naše i vaše Naklade Ljevak!